Naklada: Vorto Palabra/2022.
Prevoditelj: Petra Pugar
Broj stranica: 296
Lucy je profesorica engleskog u četrdesetim godinama, sa dva mala sina i (uskoro) bivšim suprugom alkoholičarem. Definitivno nije ovako zamišljala njihovu ljubavnu priču, definitivno nije razmišljala o samoći koja slijedi, te ponovnim prvim spojevima. A kako i bi kada je vjerovala u pravu ljubav.

Njezina smirena pojava je nešto što se rijetko viđa, pa ju mladi Joseph brzo primijeti. Sviđa mu se njezina prirodnost i jednostavnost. I sam je takav. Mladić koji je sve samo ne običan. Radi više poslova, ljubazan je i susretljiv, a rado uskače u pomoć svima.
Joseph pristaje dadiljati Lucyjine sinove kako bi ona krenula na spojeve. Iako se sviđaju jedan drugome, tu međusobnu privlačnost skrivaju zbog velike razlike u godinama. Vole pričati o svemu. I kako Lucy uči Josepha stvari koje znaju ljudi njezinih godina, tako i on nju uči stvari koje rade mladi. Postaju zaista dobri prijatelji, no privlačnost među njima je jača od predrasuda.
Vrckava, šaljiva i zanimljivo napisana knjiga o rušenju stereotipova i brisanju granica i diskriminacije. Savršeno upakirano u lijepu priču o ljudima koji su naizgled nespojivi, no postoji viša sila koja ih ipak spaja.
Duhoviti dijalozi začinili su cijelu priču, a interesantno je čitati i mišljenja sporednih likova o političkim temama- automatski postaju zanimljiviji, pa čitatelj stvara sasvim novu sliku o njima.
Glavni likovi mi se baš sviđaju – topli i dragi, sasvim normalni i ‘obični‘ ljudi sa kojima bih se rado sprijateljila.
Cover mi se sviđa. Minimalistički je , ali nagoviješta atmosferu priče i jednostavnost likova.
Knjiga mi se baš svidjela. Feel good štivo koje ću rado pročitati još koji puta jer me oraspoložilo i natjeralo mi osmijeh na lice.