Gillian McAllister – Sve što kažeš

Naklada: 24sata/2019.
Prevoditelj: Jelena Pataki
Broj stranica: 359

Grub i neugodan susret sa napasnim muškarcem dovodi zabavnu večer Joanne i Laure kraju. One se rastaju kod kluba i svaka odlazi svojim putem, samo što se čini da Jo nije sama- netko ju slijedi, nečiji koraci su tik iza nje. Bezglavo bježi do kanala i tamo, na stepenicama, dostiže ju muškarac u trku. U strahu za goli život Joanna ga gurne i on pada u lokvu vode, a ona shvaća da to nije napasnik iz kluba- to je mladi trkač. U tom trenutku njezin život može poći u dva smjera.

U jednom smjeru Jo u panici gleda u muškarca prije no što naziva hitne službe i spašava muškarcu život dajući mu umjetno disanje. Spremna je priznati krivnju, iako se osjeća izigrano i zlostavljano. Čitava situacija je apsurdna, a njezin um se poigrava sa njom i njoj bliskim ljudima. Hoće li zatvor biti njezino iskupljenje?

“Mogla bih pokucati na vrata, ali… Zar me netko zaista slijedi? Mislit će da sam luda. Neobično je koliko razmišljam o tuđim mišljenjima, tuđim doživljajem mene, u ovome trenutku, baš kao u baru kada nisam uzviknula kada me je zgrabio za ruku. Želim da ti ljudi, ti stranci, to kolektivno nesvjesno, ima dobro mišljenje o meni.“

U drugoj verziji Jo sa stravom u očima bježi i odluči priznati samo suprugu. Ne čini to. No, vrijeme prolazi, a tajna o njezinoj upletenosti u slučaj ju izjeda i ona gubi sebe i ljude oko sebe. Život joj gubi smisao. Koliko dugo će preživjeti bol i krivnju koja ju ubija poput raka?

“Sirene u daljini. Ulična svjetla koja se čine presvijetlima. To je početak, pretpostavljam. Početak života u strahu. Nisam sretna vani. Nisam sretna unutra – skrivena.”

Zanimljiva knjiga koja je posebna upravo zbog koncepta ‘što ako?‘. Sviđa mi se što se autorica poigrava sa dva suprostavljena scenarija i osobom koja proživljava krizu identiteta, a pritom gubi samu sebe.
Vrlo dramatično i inteligentno napisano, sa vrlo dobrim opisima i izvrsno okarakteriziranim likovima. Knjiga o krivnji i boli. Knjiga o praštanju i samouništenju.

“Ako voliš svoje stvari, čuvaš ih. Ljudi nikada nisu nemarni, bezobzirni ili nesvjesno nepažljivi.”

Zapravo vrlo dobra knjiga koju sam slistila u jednom lijenom danu. I neka jesam. Baš mi se svidjela!