Naklada: Fraktura/2014.
Prevoditelj: Željka Somun
Broj stranica: 661
Mladi pisac Marcus Goldman zapada u spisateljsku blokadu godinu i pol nakon izdavanja bestselera. Boljka je to koja pogađa mnoge autore. Odluči iz velikog New Yorka otići u gradić Auroru gdje se nastanio njegov prijatelj i profesor, slavni pisac Harry Quebert, autor Porijekla zla. Marcus vjeruje da će u kući na obali, uz savjete tutora, ispoštovati rokove koje mu je zadao izdavač.
Na Harryjevom imanju radnici pronalaze plitak grob i u njemu kostur, sa sačuvanom torbom i rukopisom Porijekla zla. Harry zapada u malodušnost jer shvaća da osoba koju već trideset i tri godine čeka u usamljenosti kuće na obali, je zapravo cijelo vrijeme zakopana u njegovom dvorištu.
Naime, 1975., kao tridesetogodišnjak zaljubio se u petnaestogodišnju Nolu- lijepu djevojku plave kose i inteligentnog načina izražavanja. Njihova ljubav bila je obostrana, ali zabranjena. Nakon nekoliko mjeseci skrivenih sastanaka i bezbroj pretipkanih stranica, odlučili su pobjeći. No, Nola nikada nije došla na mjesto sastanka za bijeg. Nola je tog 30. kolovoza nestala.
“Knjige su nalik na život, Marcuse. Nikad nisu uistinu dovršene.”
Odmah po otkriću kostura na vidjelo izlazi priča o zabranjenoj ljubavi Harryja i Nole, svi shvaćaju da remek djelo književnosti Porijeklo zla je zapravo ljubavno pismo maloljetnoj djevojci. U trenutku Harry gubi sve i svakoga. Ostaje sam i optužen za ubojstvo maloljetne ljubavnice. Uz njega staje samo Goldman. Marcus odlučuje istražiti slučaj Nole od samog početka, pa makar i dokazao neospornu Harryjevu krivnju. Odlučuje napisati i knjigu Slučaj Harry Quebert. Niti ne sluti da se upliće u košmar laži, prevara, krivnje i samouništenja.
“Ljubav je izuzetno komplicirana. To je istovremeno i najljepše i najgore što nam se može dogoditi. Shvatit ćete to jednoga dana. Ljubav može itekako boljeti. Ne trebate se zato bojati padanja, a ponajmanje padanja u nečiji zagrljaj, jer ljubav je ujedno i vrlo lijepa, premda vas sve što je lijepo zaslijepi, pa vam nastradaju oči. Zato ljudi često nakon svega plaču.”
Ovo je jedna od onih knjiga koje dugo tražite, teško nabavite i sa strepnjom krećete na čitanje. Pišem- sa strepnjom, jer takva knjiga podrazumijeva velika očekivanja, a nemali broj puta razočara. No ne i ova. Obimom ogromna sa 650 stranica, spremala sam se dugo na čitanje vjerujući da će mi trebati vječnost da je pročitam. No knjiga je pitko i lagano štivo koje me zabavilo i slistila sam ju kroz par dana. I ne samo to! Upečatljiva je i nezaboravna pa vjerujem da ću još dugo razmišljati o njoj.
“Voljela bih da ponekad smijem sanjati.”
Joel me “kupio” već sa Knjigom o Baltimoreu. Ima privlačan stil pisanja i izražava se s lakoćom, te inteligentno formira radnju i likove. Knjiga se sastoji od knjige unutar knjige. Prikazuje više mogućih rješenja slučaja, prikazuje više “istina“, no samo jedna je prava. I zbog toga ne možete odložiti knjigu sa strane, jednostavno ne možete jer želite uživati u potrazi i savršenstvu koje se nalazi unutar korica knjige.
“Naučite voljeti svoje neuspjehe, Marcuse, jer oni će vas očvrsnuti. Upravo vaši porazi dat će posebnu kakvoću vašim pobjedama.”
Svakako jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala. Oduševljena sam i vjerujem da ću ju još koji puta čitati. Knjiga to zaslužuje.
Preporuka!!
Bookworm Maja 