Mitch Albom- Morrie utorkom

Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2023.
Prevoditelj: Martina Gračanin Yuksek
Broj stranica: 177

Ovo nije jedan klasičan roman beletristike ili pak self help literature, ovo je istinita priča o mladom muškarcu koji se vraća svojem starom profesoru čiji dani su gotovo odbrojeni. Ovo je priča o životnoj mudrosti iskorištavanja svakog trenutka kojeg imamo, uživanja u sitnicama i potrebi za ljubavi i pažnjom.

Mitch je popularan sportski novinar koji se u potpunosti posvetio svojoj karijeri, a brak uzima zdravo za gotovo, upravo kao i mogućnost imanja potomaka. Njegov cilj je financijsko ostvarenje i neovisnost. Otuđen od prošlosti, Mitch sasvim slučajno nabasa na emisiju u kojoj gostuje njegov nekadašnji omiljeni profesor Morrie Schwartz. Profesor boluje od ALS-a. Isti profesor koji je nekada bio Mitchev Trener i kojega je učenik tak brzo zaboravio.

“Ne bi li se svijet trebao zaustaviti? Zar ne znaju što mi se dogodilo?”

Mitch odlučuje posjetiti starog Morrieja. I tada se rađa ideja o snimanju njihovih sastanaka utorkom. Morrie ima puno životne mudrosti za podijeliti sa učenikom, ali i ostatkom svijeta. Fokusiran je na ono dobro što je proživio, ali i loše stvari prihvaća kao dio osobe koja on jest u tome trenutku. Ne žali i ne sažalijeva se, vjeruje da smrt nije konačna i da osoba koja umire nastavlja živjeti u ljubavi koju ljudi osjećaju prema njemu.

“…njegova je strast za knjigama stvarna i zarazna. Počinje nam se događati da nakon predavanja, kad se predavaonica isprazni, nas dvojica ostanemo ozbiljno razgovarati. Morrie mi postavlja pitanja o životu, a zatim citira misli Ericha Fromma, Martina Bubera, Erika Eriksona. Često se pokorava njihovim riječima, umanjujući važnost vlastitoga savjeta, iako je očito da i sam misli jednako.”

Mitch sa svojih gotovo četrdeset godina još uvijek uči od tog ekscentričnog, ali dobrodušnog i mudrog muškarca koji je čitav život posvetio podučavanju i davanju. Morrie blago i bez imalo sustezanja nastavlja svoj kratak i bolom prožet život, a pritom se veseli svakoj novoj mudrosti koja će obasjati posljednje dane njegova života.

“Nemoj misliti da je ikada prekasno za uključivanje u život.”

Predivna knjiga. Baš predivna. Dirljiva i poučna, zanimljiva knjiga koja ostavlja dubok dojam na čitatelja. Impresivno je čitati o razmišljanju čovjeka u smiraju njegova života, o pomirenju sa svijetom i smrću, te blagosti koju donosi ljubav i želja za bivanjem.

“Ponekad se ne možete pouzdati u ono što vidite, morate se pouzdati u ono što osjećate. A ako ikada želite nagnati ljude da vam vjeruju, morate osjećati da i vi njima možete vjerovati – čak i kada ste u mraku. Čak i kada padate.”

Svakodnevno se na poslu susrećem sa ljudima u njihovim posljednjim danima, smrt kao takva nije mi strana i već dugo vremena ne razmišljam o njoj kao o nečemu lošem. Ali Morrie nam pokazuje sasvim novu dimenziju života kakav bismo trebali živjeti- u trenutku u kojem jesmo, bez žaljenja, sa puno strpljenja i nježnosti. Puno ljubavi i smijeha.

Preporuka do neba!

“Moramo oprostiti i sebi. Za sve stvari koje nismo učinili. Za sve stvari koje smo trebali učiniti, a nismo. Ne smiješ si dopustiti da zaglaviš na žaljenju za nečim što se trebalo dogoditi. To ti ne pomaže kad se nadeš ovdje gdje sam ja sada.”