lijepa književnost

Taylor Jenkins Reid- Ljubav(i) mog života

Naklada: Vorto Palabra/2023.
Prevoditelj: Selma Muftić Pustički
Broj stranica: 299

Emma Blair je već u tinejdžerskim godinama pronašla ljubav svojeg života – Jessea. Njihovo međusobno nadopunjavanje i vjera jednog u drugo stvorili su mali svijet bezgranične ljubavi. Proputovali su svijet, odselili čim dalje od svojih obitelji i spona kojima su ih roditelji pokušavali vezati za rodni kraj. Emma je postala putopisac, a Jesse snimatelj. Na prvu godišnjicu braka mladi par je razdvojen. On je na snimateljskom zadatku iznad Tihog oceana, a ona kod kuće u Los Angelesu.
Nenadani poziv izbaci Emmu iz kolosijeka – helikopter kojim je letio Jesse srušio se u ocean. Iza njega su ostale samo krhotine i, jedva pronađena, tijela suputnika. Za Jessejem se još traga, no svi shvaćaju da je izgubljen u moru.

Boreći se sa stalnom depresijom i traganjem za mrtvim suprugom, Emma napokon popušta i seli se sa obitelji u Acton, preuzima vođenje knjižare i pokušava preživjeti. Pokušava nastaviti dalje, preboljeti supruga i potisnuti bol. No shvati da bol ne treba potiskivati, već čvrsto prigrliti i radovati se uspomenama.

“Znaš da se nikada nećeš u potpunosti osloboditi tuge. Znaš da ćeš morati naučiti živjeti, nositi se s time. Dolaziš do saznanja da je tuga kronična. Da je više stvar u remisiji i recidivu nego u izlječenju. A to znači da ne možeš samo čekati da prođe. Moraš se kretati kroz nju kao da plivaš protiv morske struje.”

Nakon dvije godine Emma susreće Sama, starog prijatelja iz srednje škole, dečka u kojeg je bila zaljubljena prije Jessea, dečka koji je bio u nju zaljubljen oduvijek. Među njima se rađa nova prava ljubav- snažna zbog ožiljaka one prijašnje, mirna i opuštajuća, ljubav za cijeli život. Emma i Sam se zaruče i planiraju vjenčanje – smireno i toplo, vjenčanje dvoje odraslih ljudi koji su se skrasili u rodnom gradu i uživaju u rutini poslova koje vole.

“Dobre stvari ne čekaju da ti budeš spremna. Katkad dodu malo ranije, kad si pred ciljem.”

I tada Emma prima sudbonosni poziv- Jesse je živ i vraća se. Taj isti Jesse kojega je jedva preboljela i godinama oplakivala sada je pronašao put kući nakon godina na pustom otoku.
No Emma ne zna kako se nositi sa situacijom jer oba muškarca voli svim srcem, oba muškarca su na svoj način ljubavi njezinog života. Ona nije više ista osoba, ona više ne želi iste stvari.

“Svaki put kad voliš, koga god da voliš, ljubav koju osjećaš je drukčija. Ti si drukčiji. Jedino što sad želim je uživati u ovoj ljubavi.”

Znači ova knjiga je nešto predivno. Lijepo i toplo štivo, ugodno za čitanje. Knjiga koja vas potiče da nastavite sa čitanjem jer želite znati koliko daleko čovjeka vodi ljubav, kako ne postoje dvije iste ljubavi, kako je svaka ljubav drugačija i nije pogrešno voljeti i biti voljen – potrebno je shvatiti koliko ste odrasli u svojim izborima i odlukama, odlučiti se za samo jednu- onu pravu, u pravom trenutku.

“Ako nešto želiš učiniti, onda to moraš učiniti.”

Taylor ima poseban stil pisanja. Njezine rečenice teku glatko i bez zaostajanja, njezini likovi su toliko drage i tople osobe da ih želite kraj sebe. Njihove priče su jedinstvene i, iako se čine nemoguće, zapravo su sasvim moguće.
Knjiga obiluje citatima i divnim frazama, emocijama i opisima koji oduzimaju dah.

Preporučam svim srcem! Knjiga ide na moju policu omiljenih naslova.

Komentiraj