Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2023.
Prevoditelj: Valentina Markasović
Broj stranica: 472
Orion je dečko bez roditelja i sa zdravstvenim problemima koji živi u New Yorku. Valentino se tek nastanio u velikom gradu i čeka sestru blizanku da mu se pridruži. Njih dvojica nemaju nikakvih dodirnih točaka osim što se u isto vrijeme, u istom kutku Times Squarea pronađu i započnu neobavezni razgovor čekajući da Agencija Death-Cast započne sa radom. Prva je noć te agencije koju mnogi dočekuju sa skepsom, obavit će se prvi pozivi ljudi koji će umrijeti u roku od 24 sata. Atmosfera na Times Squareu je uzavrela.
U napetosti koja vlada nakon što otkuca ponoć, zazvoni mobitel. Iako u strepnji i nekako sa očekivanjem da je njegov zbog srca koje ga izdaje, Orion je šokiran činjenicom da zvoni mobitel dečka kojeg je upoznao prije kojeg trenutka i zaljubio se u njega. Zvoni Valentinov mobitel. Zove ga osnivač Agencije i priopćava mu da je prvi koji prima poziv, te da će umrijeti u narednih 24 sata. Valentino je u šoku i nevjerici, vjeruje da mu je život tek počeo i veseli se budućoj manekenskoj karijeri. I tada zrak propara zvuk pucnjeva. Orion spašava Valentinu život, a pod cijenu svojega- doživi srčani udar.
“Jednostavno moram biti prisutan. Možda ne mogu dospjeti do budućnosti, ali mogu živjeti u sadašnjosti.”
Nakon bjesomučne potrage za bolnicom i straha zbog Oriona, Valentino ostaje sam sa svojim mislima i u glavi mu se stvara plan za Posljednji dan. Valentino odlučuje svoje srce dati Orionu čije polagano gubi snagu.
Za to vrijeme Agencija nailazi na velike probleme zbog propusta, a skeptici uništavaju i ono malo vjere u istu.
Vjerujem da su mnogi pročitali Na kraju obojica umiru i ostali šokirani time što su likovi zaista na kraju umrli- likovi sa kojima ste se sprijateljili i zavoljeli ih. Prvi koji umire na kraju bavi se samim početkom poziva Agencije Death-Cast, točnije njihovim prvim pozivom. Nastavak koji je zapravo kronološki prethodio prvoj knjizi je čak i bolji od iste. Oduševio me.
Vjerujem da mnogima ne bi bio dobar zbog činjenice da promiče woke kulturu, no meni se upravo zbog toga svidio. Sa malo više tolerancije i obzira dospjeli bismo puno dalje no što sada jesmo.
“Želim stvoriti sjajna sjećanja. Nešto čega ću se moći prisjetiti kad god se postojanje bude činilo teškim.”
Adam Silvera se sa ovom knjigom iskazao. Opisi su mu vrhunski, a karakterizacija likova i atmosfera kroz knjigu nenadmašni. Sviđa mi se YA žanr sa ozbiljnim životnim problemima likova, a koje su sasvim moguće i u stvarnom svijetu. Vjerujem da mladi puno mogu naučiti čitajući o nošenju sa situacijama različitim od onih “normalnih”, a isto tako mogu naučiti kako biti bolje i brižnije osobe, te učiniti druge sretnima. Na kraju krajeva – ako vi niste sretni, ne moraju biti nesretni i ljudi oko vas.
Bookworm Maja 