knjige za djecu

A. F. Steadman- Skandar i fantomski jahač

Naklada: Mozaik knjiga/2023.
Prevoditelj: Petra Mrduljaš
Broj stranica: 432

Skandar je Ptić već neko vrijeme i nakon što je prije godinu dana porazio Tkalju dane krati pripremom za Svečanost osedlavanja. No dešava se niz strašnih događanja kojima prethodi ubojstvo divljeg jednoroga i istinopojka na svečanosti. Istinopojka pjeva o vitlačima duha i svemu zlokobnom što ih prati. Skandar tek tada primjećuje poglede drugih na sebi- osuđujuće poglede jer je jedini učenik na Otoku koji barata elementom duha.

Skandarova obitelj je daleko na Kopnu. Njegova sestra Kenna pati jer se nije uspjela pridružiti bratu, a otac teško radi kako bi preživio iz mjeseca u mjesec. Samo Skandar i nekolicina ljudi zna da majka nije zapravo mrtva, već je jedna od najstrašnijih čarobnica – Tkalja.

Jedne noći Kennu posjećuje Predsjednik Otoka Dorian Manning i obećaje joj pronaći jednoroga i ispraviti nepravdu njezinog neuspjelog upisa otprije koju godinu. Iako Skandarova obitelj zna za četiri elementa, Manning im obznanjuje da upravo Kenna, kao i njezin brat, posjeduje moć petog elementa- duha.
No čini se da Manning ima skrivene namjere jer Skandar postaje najomraženija osoba na Otoku, i tek šačica ljudi zna kakva je on zapravo osoba, te kakav jednorog je njegov Vragolan.

Prvi puta sam se susrela sa ovom autoricom i sa knjigom o Skandaru, dječaku koji ima moći i vodi jednoroga. Slikovita i prepuna detalja karakterističnih za dječje fantasy knjige, sa naivnim i onim zlim likovima.
Knjiga mi nije sjela. Ne samo zbog toga što nisam čitala ništa prethodno, već zbog toga što je u knjizi sve crno-bijelo, kao da su ljudi svrstani na dobre i loše, kao da su dvije karakteristične skupine i ne postoji ništa što bi bilo između.

Nije mi se svidjela ta naivnost i možda čak pokušaj kopiranja nekih popularnijih starijih serijala za djecu i mlade. Općenito nisam baš tip za fantasy, a posebno ne za dječji fantasy pa sam jedva čekala da knjigu pročitam i odložim na policu.

Što se tiče opisa oni su dosta slikoviti, ispunjeni bojama i životom što mi se sviđa. Karta na početku knjige daje novu dimenziju priči pa se čitatelj lako vraća na istu kako bi pronašao ono o čemu čita. Kvaliteta samog djela je iznenađujuće dobra.

Sve u svemu knjiga nije za mene. Nije štivo kakvo bih odabrala za opuštanje i definitivno neću čitati nastavke.

Komentiraj