Naklada: Profil/2021.
Prevoditelj: Sandra Ljubas
Broj stranica: 351
Stockholm, 2003. godina je i istražiteljska ekipa dobiva slučaj brutalnog kamenovanja nogometnog suca Kabira. Isprva se istražitelji fokusiraju na još jednog migranta Beppea koji je tijekom utakmice pijan i agresivan prijetio sucu afganskog porijekla. No nešto se ne uklapa u tu priču, a Beppe čvrsto stoji iza tvrdnje da on nije krivac.
Istražitelji doznaju za čuvenog profesora Rekkea koji ima impresivnu moć zapažanja, te traže njegovu pomoć. No on im ne daje odgovore na njihova pitanja, već im otvara nova pitanja na temelju materijala o slučaju. Nadobudni istražitelji se uvrijede zbog ekscentričnog profesora, a slučaj zapinje.
“Bilo je nečega u njoj što ga je istovremeno i privlačilo i odbijalo, i poželio ju je dodirivati.”
Zapinje i policajka Micaela. Ona svim snagama želi riješiti slučaj jer je i sama odrasla u naselju sa migrantima i optuženim Beppeom. Na svoj način od ljudi u okolini dolazi do zaključaka, no tek rijetki u policiji ju podržavaju, svi oni na visokim položajima žele ju degradirati jer zaključuje nešto što se mora pod svaku cijenu sakriti- probleme sa američkim tajnim zatvorima za talibane. Sve to zvuči nepovezano, ali uz pomoć profesora Rekkea Micaela se bliži odgovoru na pitanja koja im je Rekke još onomad postavio unatoč klipovima koji su im bacani pod noge i odvraćanju pozornosti sa slučaja.
“Ali prestala je tako razmišljati, štoviše, učinilo joj se da je čitav svoj život sada vidjela u nekom novom svjetlu. Sjećanja koja su joj se donedavno činila lijepima ili barem nedužnima, odjednom su postala tamna i izobličena, a ona je sve više bjesnila.”
Sa Davidovim pisanjem susrela sam se u nastavku kultne Larssenove triologije Millennium i smatram da je time sebi stvorio antireklamu jer me se nije dojmio. Teško je nadmašiti ili pratiti Stiega. Zato sam se dugo odlučivala hoću li čitati Obscuritas ili ne, ali znatiželja je prevladala.
“Ništa nije gore od praznine u nama. S druge strane, nije neka razlika ni ako se zagleda u svijet. Posvuda vlada isti mrak.”
Moram priznati da je ova knjiga znatno bolja od prethodne koju sam čitala, a vjerojatno su bila i očekivanja drugačija. Impresioniralo me kako je autor uspio priču razraditi u dubinu i stvoriti slučaj koji je sezao šire no što se naizgled čini. Sviđa mi se kako je u radnju uklopio brutalnost svijeta talibanaca, te odmazde koja se vrši još dan danas.
“Obscuritas. Razmislila je kratko o toj riječi, a onda ju je utipkala u tražilicu na računalu; vidjela je da to znači mrak, ili ponekad i nešto opskurno, nejasno, ono što je prikriveno u tami. Zašto je zapisao tu riječ? Je li mislio na mrak u sebi ili je to…?”
Likovi su zanimljivi, glavni likovi su okarakterizirani do detalja, a sa njima se čitatelj vrlo lako poistovjeti. Čak i sa negativcima počinjemo suosjećati.
Sama knjiga je kompleksna, radnja ponekad zbunjujuća i čitatelj povremeno gubi pozornost zbog čitavog niza detalja koje je teško pratiti, ali ipak vrijedi zapeti jer knjiga to zaslužuje.
Sve u svemu knjiga me se dojmila i preporučam ju.
Bookworm Maja 