Naklada: Vorto Palabra/2023.
Prevoditelj: Marta Kovač
Broj stranica: 470
Francie Nolan je djevojčica koja odrasta u siromaštvu u Brooklynu. Njezina obitelj se bori za svaki zalogaj staroga kruha, no ipak dane ispune smijehom i vjerom u ono što smatraju ispravnim. Sa limenkom u koju se ubacuje novčić kako bi se jednom kupilo zemljište koje bi bilo samo njihovo, Nolanovi teško rade. Majka Katie je čistačica, ali redovito pronađe koji peni za predstavu u gradu. Otac Johnny je konobar koji napojnice troši na alkohol i nerijetko dolazi pijan sa posla, no uvijek je spreman na razgovor sa djecom i pokoju milozvučnu pjesmu. Djeca Francie i Neeley su mršava stvorenja, ali i oni zarađuju prodajom otpada. Ipak, uvijek bude koji peni za poslasticu.
“Starost nije nikakva tragedija. Stari ljudi nisu nesretni. Oni ne čeznu za stvarima koje mi želimo. Samo žele biti na toplom, jesti mekanu hranu i prisjećati se prošlosti. Ne smiješ biti tako budalasta. Ako je nešto sigurno, to je da svi jednom moramo ostarjeti. Prihvati to što prije.”
Francie je sanjar. Njezini ljetni dani ispunjeni su razmišljanjima o budućnosti i mogućnostima. Francie voli svoju obitelj i veseli se svemu iako nema prijatelja da sa njima podijeli svoje misli. Najdraže joj je noću promatrati ulice sa drva u dvorištu- istog onog neuglednog drva za koje su drugi govorili da ga treba maknuti. Francie ga doživljava kao svoj štit, svoju prošlost i budućnost, dio nje same.
“Francie je mislila da se sve knjige na svijetu nalaze u ovoj knjižnici, a namjera joj je bila pročitati sve knjige na svijetu. Svakoga dana pročitala bi jednu, abecednim redom, ne preskačući one dosadne.“
Ovo nije neka uzbudljiva i napeta priča sa atraktivnom pozadinom. Ovo je lijepa knjiga o životu i univerzalnoj istini ljepote življenja. Iako je vrijeme radnje davno prije našeg doba, tajne njezine poruke prenose se i današnjih dana.
Ovo je kultni klasik američke književnosti. Duboko potresna priča o jednostavnosti življenja i nošenju sa nedaćama samoće i siromaštva.
“Bilo je sunčano poslijepodne. Lagan, topao povjetarac donosio je topli miris mora. Lišće drveta iscrtavalo je treperave uzorke na jastučnici. U dvorištu nije bilo nikoga i to je bilo lijepo.“
Vrlo lijepo pisana, sa prijevodom koji teče kao da je knjiga izvorno pisana na hrvatskom jeziku. Rječito i izražajno. Knjiga poziva čitatelja na duboko promišljanje o bitnim stvarima koje najčešće ignoriramo. Tematika je aktualna i šezdesetak godina nakon izdavanja knjige.
Lijepo, potresno, no istovremeno toplo i dirljivo.
“Dijete mora posjedovati nešto vrijedno što se zove mašta. Dijete mora imati skriveni svijet u kojem žive bića koja nikada nisu postojala. Mora vjerovati. Za početak, mora vjerovati u bića koja nisu s ovoga svijeta. Zatim, kad svijet bude previše ružan za život, moći će se vratiti i živjeti u svojoj mašti. Ja sama čak i danas, u ovim godinama, osjećam potrebu prisjećati se čudesnih života svetaca i velikih čudesa koja su se dogodila na zemlji. Samo dok razmišljam o tome, život mi je više od pukog preživljavanja.”
Bookworm Maja 