Naklada: Iris Illyrica/2023.
Prevoditelj: Lana Momirski
Broj stranica: 163
Ulf zvan Uffe je u sedamdesetim godinama. Život je proveo u šumama i uvijek se dičio činjenicom da je vrstan lovac. Zapravo i jest do trenutka kada mu se svjest ne počinje okretati u drugome smjeru. Uffe shvaća da je ubijanje životinja gnjusno i užasno, počinje mrziti ono što je on sam. Počinje shvaćati besmisao oduzimanja života plemenitim divljim životinjama koje samo traže hranu da bi preživjele.
Uffe pronalazi tragove velikog vuka s kojim osjeti povezanost, no istodobno se pred ljudima oko sebe srami ranjivosti koju pokazuje svojim novim pogledom na prirodu koja ga okružuje. Nailazi na neodobravanje i svađe zbog pokušaja zaštite divljih životinja. Postaje vuk samotnjak u borbi s vjetrenjačama. Počinje shvaćati da divljina nije u šumama već u umovima ljudi.
“Zima može biti bijel papir ili plavkasta ploča na kojoj možeš pisati.”
Lijepo pisana knjiga koja na zanimljiv način progovara o bitnim stvarima vezanim uz zaštitu prirode i životinja.
Danas, više no ikada, takve su teme potrebne jer se grade nove generacije ljudi koji napokon uviđaju potrebu da se zaštiti svijet oko nas i priroda kao takva.
“Cijelo moje ja ispunjava samoća.”
Knjiga je pisana poput dnevnika lovca Ulfa, a koncept je nadasve zanimljiv i privlačan jer čitatelju daje na maštu da dopunjuje misli koje lovca zaokupljaju. Lovac vodi dnevnik o dnevniku- potragu za odgovorima traži u svojim zapisanim mislima otprije puno desetljeća, i često se razočara ravnodušnošću kojom je nekada oduzimao nevine živote, otrgnuo je divljinu iz njezinog prirodnog staništa kako bi pokazao nebitnim ljudima koliko je snažan. Zapravo i nije. Snažan je tek kada se odluči promijeniti svoj pogled na svijet i zaštititi nevine živote.
“Nisu li svi najbolji zapravo samotnjaci?”
Bookworm Maja 