Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2023.
Prevoditelj: Tanja Jelinić
Broj stranica: 374
Harriet je specijalizantica neurokirurgije. Već desetak godina prijateljuje sa najboljim ženama ikada- Cleo i Sabrinom. U svoje društvo su s vremenom pustile Wyna, Partha i Kimmy s kojima su i prohodale. Harriet i Wyn su najsavršeniji i najdugovječniji par od njih. Među njima gotovo i nema razmirica, a Wyn je toliko blaga osoba da Harriet nemali broj puta ostane sa osjećajem krivnje zbog njegove neiskvarenosti. Sva tri par godinama ljetuju u divnom mjestu na obali Mainea- ljetnikovcu Sabrinine obitelji koji će nakon ovog ljeta biti prodan. Sretnom mjestu.
Harriet i Wyn imaju tajnu koju skrivaju od svih, a ponekad se čini da ju skrivaju i ud sebe samih- već mjesecima su razdvojeni i prekinuli su vezu. Ipak svi dolaze u Maine gdje doznaju da će prisustvovati malom privatnom vjenčanju Sabrine i Partha. Odluče da će maksimalno iskoristiti to posljednje ljeto na sretnom mjestu- mjestu koje mnogi od njih smatraju domom.
“Živjela sam za te rijetke večeri kad bi sve sjelo na svoje mjesto i mi smo bili sretni svi zajedno, kad se nisu brinuli ni oko čega i mogli smo se samo zabaviti.”
No Harriet se pretvara da je i dalje u vezi sa Wynom kako se njihovi prijatelji ne bi osjećali loše. Zbog toga joj se kida srce i utapa se u moru uspomena, u dodirima i šaputanju kojim ju Wyn obasuje. Čežnja je snažna i duboka. U tih nekoliko dana razotkrivaju se tajne među ljudima koji ne bi smjeli imati tajne. Harriet preispituje sve u svojem životu, bori se sa ljubavi koju i dalje osjeća prema Wynu, sa potiskivanjem svojih osjećaja kako bi ugodila drugima i shvaća da je čak i njezina buduća karijera ono što ju zapravo čini nesretnom. Pitanje je samo što će poduzeti zbog toga? Hoće li ipak stvoriti novo sretno mjesto?
“Voda je uvijek takva kakva jest, ali plima je pomiče i vjetar se pomiče iznad nje i mijenja joj oblik, ali zapravo je to uvijek samo voda.”
Znači divno nešto. Knjiga je tako topla, tužna, radosna, lijepa. Užitak mi je bio čitati ju, a čitati ju je lako- lako poput disanja. Sa žudnjom tragate za odgovorima o budućnosti tih ljudi koji su povezani sponom jačom od krvi. Želite da su vaši prijatelji, da možete biti uz njih u trenucima kada im je to potrebno.
“Imam u sebi tu otvorenu ranu, i nemam pojma kako je tamo dospjela. Ubija me to što čujem kako si sretan, a da uopće ne shvaćam kako sam ja.”
Likovi su karakterno potpuno različiti, no svi se nekako lako nadopunjuju i vole jedni druge upravo zbog toga što nisu isti. Radnja je lijepo osmišljena, a taj koncept povratka na sretna i nesretna mjesta me se baš dojmio. Na lijepi način dočarao je situaciju u kojoj se likovi nalaze.
“Ljubav podrazumijeva to da se stalno ispričavaš, i onda budeš bolji.”
Uvijek slušamo o tome kako je dobro činiti dobro drugima, no ponekad je potrebno da učinimo više sami za sebe, da zaboravimo potrebe drugih i svoje stavimo na prvo mjesto. Jer ako mi nismo sretni i zadovoljni, neće biti ni ljudi oko nas. Previše će biti zamjeranja i tuge, a tuga je ljepljiva stvar koja se uhvati za svakoga kome se približi.
Preporuka!!!
Bookworm Maja 