Što najsretniji ljudi na svijetu znaju o odgoju samopouzdanih, zdravih -i karakternih- tinejdžera
Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2024.
Prevoditelj: Mirjana Paić-Jurinić
Broj stranica: 198
Inače rijetko čitam priručnike o odgoju jer mi nekako ‘ne drže vodu‘, ovu knjigu sam uzela upravo zbog činjenice što vjerujem da su Danci opušteniji i, samim time, sretniji i kao djeca, i kao odrasli, a u ovoj knjizi sam se nadala pronaći odgovore i kako odgojiti sretnog tinejdžera. Kroz koju godinu me čeka susret sa tim strašnim čudovištem zvanim pubertet pa sam rado prihvatila knjigu koja je izgledom i jednostavnošću privlačna.
Ono što nam nagrađivana autorica i psihoterapeutkinja otkriva o tinejdžerima jest zapravo suočavanje sa vlastitim sjenama koje vrebaju iz nesigurnosti nastale u našim tinejdžerskim danima. Mi kao roditelji se trebamo naučiti nositi sa ‘repovima‘ koje vučemo iz ranijih godina kako bismo vlastitoj djeci utrli put tome da budu što više shvaćeni, razumni i suosjećajni mladi ljudi.
“Autentičnost znači osjećati se povezanim sa svojim pravim ja i imati sposobnost povezati se na dubljoj razini s drugima. Biti autentičan znači slijediti uvjerenja ili vrijednosti zbog kojih će vaš život biti bogat i smislen.”
Mogu reći da mi je knjiga pomogla više u smislu nekih trikova kako se boriti sa anksioznošću s kojom se nosim u posljednje vrijeme. Vidjeti na papiru da postoji puno ljudi koji se slično osjećaju dozvoljava mi da se polako opustim. Kada sam ja opuštena, sretnija sam, a sretnije je i moje dijete jer uviđam da je zrcalni prikaz onoga što vidi u majčinim očima.
“Preoblikovati znači promijeniti zamišljeno ili emocionalno gledište o tome kako se situacija doživljava i sagledati je drugačije. Preoblikovanje se odnosi na redefiniranje negativnih i inhibirajućih uvjerenja, te njihovo mijenjanje u pozitivne i poticajne izjave.”
Potreba da se pomogne djetetu da iskaže svoju autentičnost postaje snažnija kada shvatite da mu gasite zvijezde pokušajima da umanjite njegove osjećaje ili potrebe. No daleko od toga da dijete ne treba čuti riječ Ne. Postoji samo pravilo da ga se sasluša i pokuša razumijeti, koliko god da nam se njegovi problemi činili banalnim ili koliko god da znamo da nešto nije dobro za njega. Uz riječ Ne neka bude objašnjenje. Zvijezde se time neće gasiti onoliko koliko su se nama gasile tijekom svađa iz naših tinejdžerskih godina sa roditeljima, tijekom udaraca riječima i šakama. Ne postoji rješenje u takvom pristupu. Hladna glava uvijek bolje razmišlja od uzavrele. I ako smo već mi izgubili vlastitu autentičnost, empatiju i samopouzdanje, ne dozvolimo da činimo greške vlastitih roditelja nego stvorimo sretne ljude sa velikim srcem.
“Povjerenje je emocija i fenomen koji se očituje tako što pojedinac ima očekivanje ili uvjerenje da je drugi pojedinac vrijedan njegova povjerenja. U grčkom i staronordijskom jeziku vjerovati je isto što i imati vjeru. Prema K. E. Løgstrupu, danskom filozofu i teologu, povjerenje je ljudima urođeno, a nepovjerenje se uči tijekom odrastanja.”
Odličan priručnik koji bih svakako preporučila roditeljima koji se nose sa teškim shvaćanjem tinejdžerskih godina, ali se i sami nose sa traumama iz djetinjstva.
Bookworm Maja 