Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2023.
Prevoditelj: Valentina Markasović
Broj stranica: 268
Elizabeth i Laurie su potpuno karakterno različite majka i kći. I dok je majka Elizabeth otmjena, stroga i distancirana doktorica svjetskog glasa, Laurie je opuštena, nesigurna kćer koja živi iz dana u dan i uživa u malim grešnim stvarima. Obje sa sobom nose ožiljke iz prošlosti koji su ih na neki način oblikovali kao osobe.
Nakon što Elizabeth završi u bolnici zbog srčanih problema, Laurie shvati da je krajnje vrijeme da se njih dvije povežu, a što bi moglo biti bolji način za povezivanje od putovanja Norveškom iz koje zapravo Liz potječe. Naravno da majka inzistira i na posjetu Parizu jer bez njega putovanje u Europu-otmjeno putovanje u Europu, nije pravo putovanje.
“Dobar obrok, kao i dobar prijatelj, treba biti pažljivo odabran.”
U sjeni majčinih zdravstvenih problema, Laurie organizira ono najbolje što se može očekivati u mjestima koja posjećuju, a veliku pažnju pridaje i hrani o kojoj mašta već prije samog putovanja. Želi najbolje od Pariza, želi upoznati ostatak majčine obitelji u Norveškoj, te tako povezati niti informacija o majci kako bi shvatila kako je postala tako snažna, izvrsna, ali hladna osoba. Želi se ponovno povezati s majkom i odgovoriti na pitanja koja ju desetljećima more.
“Nikada se ne navikneš na smrt. Svi smo mi ovdje na tako kratko vrijeme, a zatim je gotovo… ali nikada za one koji ostaju.”
Ovo je lijepa knjiga nabijena emocijama zbog nesređenih i neshvaćenih odnosa unutar obitelji. U tajne koje svatko ima netko drugi želi proniknuti i shvatiti razmjer utjecaja na karakter te osobe. Knjiga je pisana privlačnim stilom, sa zanimljivim i britkim dijalozima, te opisima koji oduzimaju dah.
“Znači, jesmo li bili sretni? Pretpostavljam da je ljubav stvarno vještina. Kao i sa svakom vještinom, moraš vježbati da bi bio stvarno dobar u njoj. A ja nikada nisam imala puno vremena za vježbu.”
Priča o majci i kćeri, te njihovom odnosu postaje sporedna priča u proputovanju Francuskom i Norveškom, u impresivnim opisima krajolika, znamenitosti, muzeja, kao i o primamljivim poslasticama kojima se njih dvije časte. Naprosto želite uroniti u taj svijet, želite vidjeti i kušati, želite osjetiti pariški pljusak na koži, kao i polarnu hladnoću koja štipa za obraze.
“Ljubav- kažu da je to posljednja i najopasnija bolest djetinjstva. “
Knjiga me se zaista dojmila. Do samog kraja nisam znala što se zapravo događalo, a kada sam shvatila pokoja suza je krenula iz oka i nagnala me da zagrlim bližnje. Svakome treba zagrljaj. Svakome treba ljubav. Svakome treba razgovor.
“Ljudi ti ne pruže uvijek ono što želiš. Pruže ti ono što imaju za dati. No ako zastaneš i razmisliš, to može biti dovoljno.”
Bookworm Maja 