Naklada: Iris Illyrica/2024.
Prevoditelj: Sandra Ljubas
Broj stranica: 343
60-tih godina 19.stoljeća Brita Caista zajedno sa svoja dva sina Aleksijem i Hekkijem odlazi na dugi put od Finske do Norveške, put zatrpani snijegom,okovan ledom i ljudima koji su spremni pomoći putniku na njegovom putovanju. Brita odlazi iz rodnog kraja zbog odbacivanja koje je doživjela, te osude svećenika i ljudi oko nje zbog njezine veze sa oženjenim muškarcem. I nije bitno što se pokajala- ljudi ju i dalje osuđuju. Vjeruje da budućnost za njezinu malu obitelj čeka na hladnim obalama Norveške.
Brita ima sposobnost da izliječi ljude i životinje. Doduše, radije liječi životinje jer ozlijeđeni i povrijeđeni ljudi iz nje crpe snagu i radost. Na svojem putu susreće se sa mnogim molbama za pomoć koju nikada ne odbija, no loš glas ju prati na njezinom putu bez obzira koliko se udaljila od rodne grude.
“Svaki korak je početak. Svaki korak znači nikad više.”
Trasa njihova putovanja ima mnogo zaustavljanja, a sve kako bi preživjeli. Odluče nadničariti na imanjima pokraj kojih prolaze. Na jednom od tih imanja Brita upoznaje oženjenog Mikka prema kojem gaji duboke osjećaje, a oni joj bivaju uzvraćeni. No sve to postaje suviše komplicirano za teške prilike u kojima se nalazi. Sve postaje snažno i duboko. Snažno poput moći koju Brita nosi u svojem srcu i umu, duboko poput želje za učenjem i znanjem koje ju vabi.
“Smjeti voljeti, nije li to nagrada sama po sebi, nije li to tako s ljubavlju?”
Koliko god da sam pokušavala prestati čitati ovu knjigu, nisam mogla. Ona me vabila i prizivala, uvlačila u sebe- srasla sam s njom na neko vrijeme. Pišem- neko vrijeme, jer nakon čitanja sam ostala prazna za nešto novo. Duboko me se dojmila ljepota napisanoga, težak život i beskrajan rad, snažna žena kojoj naposljetku ne treba muškarac iako ju okolina osuđuje. Ona zna i vjeruje da može bolje. Njezina moć je u dodiru i toplini kojom iscjeljuje druge dok istovremeno uništava sebe samu. Potpuno nesebično daje, ali sebično uzima ljubav koju želi.
“Ta, ne očekuje valjda nitko da će iz druge osobe istjerati smrt, a da sam neće biti obilježen?”
Iznenadila me činjenica da je zapravo glavni lik predak autorice. Ona je to tako fascinantno i inteligentno napisala da mi nije pala na pamet činjenica da je priča možda istinita. Oduševljena sam, ova knjiga mi je u potpunosti ‘sjela’ i dokazala da su žene snažne oduvijek, posebice kada ih životne prilike natjeraju na to- tada pokažu svoju stvarnu moć i ljubav.
Ogromna preporuka!
“Tama i ono što je nekome sreća, drugome je tuga, takav je život, ne može se tu ništa učiniti, kamenje koje se baci u vodu potone do dna, neće isplivati na površinu, kamenje neće isplivati, ne.”
Bookworm Maja 