Naklada: Mozaik knjiga/2024.
Prevoditelj: Vesna Valenčić
Broj stranica: 407
Madeleine je Londončanka koja odlazi u Pariz odslušati pokoji semestar. Taj boravak u divnom živopisnom gradu biva sudbonosan jer upoznaje vedrog muškarca Gilesa sa kojim započinje vezu, a uskoro i rodi sina Oliviera. No svijet polako ulazi u ratno razdoblje, a opasnost od nacista bliža je Parizu no ikada. Giles odlučuje ostati u Francuskoj i pridružiti se pokretu otpora, a Madeleine mora sa sinom otputovati u rodnu Englesku kod oca i maćehe.
U Londonu se brzo snalaze, iako je maleni Olivier uvijek izopćenik jer je Francuz. Madeleine postaje učiteljica, a uskoro joj pristupa izvjestan muškarac sa ponudom da ju uključi u borbu protiv nacista njezinim znanjem francuskog. Ona naglasi da joj je u prvom planu dijete koje se boji svake bombe koja sleti na London.
Mrvica topline zavukla se u srce za koje je mislila da je potpuno i zauvijek zaleđeno.
Igrom slučaja mali Olivier, sada Oliver, biva poslan na selo sa ostalim učenicima iz škole, te iz fore zamijeni pločicu sa imenom dječaka koji ima isto ime, samo drugu školu. Sudbina je htjela da baš tada Nijemci bace bombu na vlak u kojem su bili dječaci.
Madeleine doznaje da joj je sin poginuo u bombardiranju i to je taj presudan trenutak kada odustaje od svih uvjerenja, odlučuje postati špijun i osvetiti sinovljevu smrt. Ni ne sluti da pravi maleni Oliver leži teško ozlijeđen u bolnici, a kasnije je poslan u Australiju sa mnogo upitnika nad glavom. Naime, zamjena pločica sa imenom bila je kobna za njihovu budućnost, pa vlasti smatraju da je siroće.
Ove je tako lijepa i pitka knjiga, sa živim i impresivnim opisima ljepote koja se može pronaći usred grozomornog rata. Putovanja vlakom su poput putopisa- slikovita i zelena. Likovi su snažni, a opet nježni, svaki od njih ima svoju priču, svoju prošlost i budućnost, svaki od njih oblikovan je da bude kakav jest upravo zbog te priče. No, daleko od toga da je ovo lagano štivo. Usprkos ljepoti napisanog, sam sadržaj je težak- saznanje da je bilo bezbroj sudbina poput onih obitelji Martin, pogađa u srce.
Ne smijemo se prepuštati strahu. Ako se prepustimo strahu, onda je neprijatelj pobijedio.
Povremeno bih ispustila koju suzu zbog malenog Olivera koji je tako blago dijete usred takvog nereda od svijeta. Ili pak zbog Madeleine koja je spremna na borbu sa cijelim svijetom kako bi osvetila obitelj.
Težina napisane riječi je poput bremena i treba ju nositi jer zaista pritišće um i emocije čitatelja.
Divno, potresno, toplo i moćno.
Bookworm Maja 