Naklada: Fokus komunikacije/2024.
Prevoditelj: Iva Tomečić
Broj stranica: 328
Marie Lehr je veterinarka koja je godinama patila za Jonahom, a čak je raskinula i dugogodišnje zaruke zbog njega. Jonah je u njoj vidio samo prijateljicu, te se oženio pridošlicom Callom. Marie se pomirila sa situacijom, te je pristala biti kuma na Joninom vjenčanju. Ipak, godine su tu- u trideset i osmoj godini ona je sama, sa tek ponekom vezom nabrzaka. Postaje potpuno posvećena svojem zvanju i zaštiti životinja, a posebice pasa koji su na Aljasci životinje za vuču, ali i uzgajani kako bi se natjecali na prestižnom Iditarodu na kojem ona sama volontira.
U mjesto stiže misteriozan muškarac koji već slovi kao budući pobjednik utrke pošto je u Finskoj osvojio naslov prvaka Finnmarksløpet. Marie dobiva informaciju da taj muškarac- Tyler, zapravo zlostavlja pse, pa odluči doći na njegovo imanje sa inspektorom kako bi provjerili istinitost prijave. Imanje je ograđeno visokom i neprobojnom ogradom, a sam Tyler i njegov pomoćnik nisu prijateljski naklonjeni ljudima koji su stupili na njihovo imanje.
Nakon početnog neslaganja, među Marie i Tylerom frcaju iskre, ne samo zbog njihovih teških karaktera, već i zbog životinjske privlačnosti koja se povećava na utrci Iditarod gdje se čak i poljube. Marie razmišlja o svojem biološkom satu, te vjeruje da ju ništa ne sprečava da budu zajedno. No Tyler je jedna emocionalno oštećena duša koja se boji da će zaboraviti preminulu suprugu i dijete ukoliko si dopusti pronaći nekoga drugoga.
“Ne mogu se sjetiti kako je sve ovo uopće započelo, ali više nije ni važno.”
Ja stvarno ne znam, ali mene Tuckerica zaista zna razveseliti zbog toga što ju ne mogu ispustiti iz ruku. Znači plan za taj dan mi je bio pročitati par poglavlja, ali sam ipak otkazala sve obaveze i pročitala cijelu knjigu. Radnja je bila silno privlačna i uživala sam u svakoj stranici. Ovo je jedna od onih knjiga za koje bih uvijek htjela da ih prvi puta čitam. Jer taj osjećaj prvog puta nadmašuje sve.
Sviđa mi se što autorica općenito ima smisao za stvaranje odlične priče, kreiranje atmosfere koja oduzima dah, dok istovremeno ubaci pregršt sočnih detalja. Likovi su nam već dobro znani iz prijašnjih “Divljina“, samo su sada stvorene nove priče, novi nastavak mjihovih života. Sviđa mi se što likovi nisu u dvadesetim godinama i što se progovara o činjenici da ljudi u kasnim tridesetima propitkuju svoje odluke iz mladosti jer su sami. Realno, tako je uvijek bilo, ali će i biti. Biološki sat ne može se izbjeći. Samo je normalno progovarati o nesigurnostima ljudi koji su zapravo već kreirani kao individue.
“Nema ništa loše u tome što želiš u životu, kao ni u tome što si tužna jer to nemaš.“
Baš sam oduševljena knjigom. Cover je vrući, iako su aljaške zime okovane dubokim minusima, likovi to nadoknađuju stvaranjem vatrene atmosfere. Sviđa mi se i to što sam saznala kako funkcionira svjetski poznata utrka zaprežnim psima, a i teškoće sa kojima se nose ljudi koji sudjeluju.
Preporuka!
Bookworm Maja 