Sarah Hall- Kako izgaramo

Naklada: Znanje/2024.
Prevoditelj: Silvija Čolić
Broj stranica: 198

Svijet je u karanteni, virus se širi i ljudi obolijevaju. U ruralnom području Engleske živi slavna kiparica Edith Harkness čija djela krase brojna mjesta u Velikoj britaniji. Njezino prebivalište je ogromna i neugledna zgrada Burntcoat u kojoj joj je atelje. Poznata je zbog korištenja japanske tehnike spaljivanja drva, a što primjenjuje na svojim instalacijama.

Sasvim slučajno uppozna Halita, konobara koji joj u istom trenu oduzme dah. Među njima se vrlo brzo razvija snažna tjelesna veza i, niti ne shvaćajući, njih dvoje počinju zajednički život u svijetu koji funkcionira pod parolom “ostanite doma, ostanite odgovorni”.

“Ništa ne počinje od ljubavi, ona tek treba izrasti iz duboke tame.”

Edith se prisjeća svoje majke i njezine posebnosti nakon bolesti koja ju je zadesila. Edith joj se divi i živi kako bi nastavila majčinu filozofiju. No to je teško kada se i sama bori sa strašnom bolešću. Bolje reći- ne bori se, odustala je od borbe, sada samo preživljava.
Edith se prisjeća Halita i njihove povezanosti, prisnosti i činjenice da su se pronašle dvije emocionalno i tjelesno oštećene duše.

“Bolest me više ne zanima, ne želim otkriti više ništa o njoj. U meni je, guramo dalje zajedno i dok je sam ja tu, i ona je tu.”

Ovo je priča o ljubavi, odrastanju, gubitku i potrazi za samim sobom u trenucima kada čovjek shvaća da je ušao u posljednu fazu života. Edith je zanimljiva osoba koja ne skriva svoje rane, ne srami ih se, samo odlučuje da je kraj pretvaranja toga da je drugima stalo do nje i obrnuto. Ona je osoba kojoj uspomene pružaju neizmjernu utjehu, no istodobno ju nukaju na razmišljanje o odlukama koje je onomad donijela.

“Mislim da je život u divljini za nju bio neka vrsta izazova, možda potreba za suočenjem s opasnošću po život. Stalno je živjela s tim, a hučanje nabujala potoka, snažan vjetar s planine, grmljavina i iznenadni prolomi oblaka podsjećali su je na krhkost ljudskih bića i na činjenicu da ih bilo kad, bilo što može stajati života.“

Zanimljiva i posebna knjiga. Likovi su poput likova iz dnevnika određene osobe, okarakterizirani subjektivno, jer realno, ovo i jest svojevrstan dnevnik glavnog lika. Radnja nije kronološki obrađena, već vidno vrluda između prošlosti i sadašnjosti.
Zamjerka mi je prilično puno tiskarskih grešaka jer baš upadaju u oko.
Knjiga je za solidnu trojku- lijepa, ali nekako nije moj stil.

“Oni koji pričaju priče, prežive.”