lijepa književnost

Lucinda Berry- Naše tajne

Naklada: Mozaik knjiga/2024.
Prevoditelj: Vida Milek
Broj stranica: 281

Krystal i Nichole su djevojčice koje su zajedno udomljene na farmi užasne gospođe Wheeler. Njihovo djetinjstvo je sve osim bajnog- težak fizički rad, zlostavljanje od strane kćeri gđe. Wheeler, glad i bijeda. No imaju jedna drugu i to je ono što je najčvršće na svijetu- sestrinska ceza jača i od krvi. No imaju i tajne, tajne koje ih pretvaraju u bjegunce iz njihovih života.

Godinama kasnije Krystal prima poziv da je Nichole zapalila kuću u kojoj je bio njezin suprug Aidan. Odvezena je u psihijatrijsku ustanovu zbog psihotičnog ponašanja, a Aidan je jedva preživio.
Krystal se nalazi u bunilu pokušavajući zaštititi Nichole i saznati što se tapravo dešavalo u trenucima prije požara. No Nichole je nesuvisla, samoozlijeđuje se i jedva razaznaje tko je Krystal. Na sam spomen Aidanovog imena započinje sa novom turom vrištanja i grebanja vlastitog lica.

“U mojem svijetu ugašena su sva svjetla. Padam u ponor bez dna kovitlajući se u nijemom ništavilu.”

Krystal se probija kroz povijest naizgled savršenog brak i shvaća da je taj odnos bio toksičan, a supružnici su svaki sa svojim demonima nastupali posve neobično normalno jedan prema drugome. No u njihovom odnosu bilo je sjena- sjena Aidanovih preljuba, ali i Nicholeinih glasova koji ju tjeraju na loše stvari. Kosturi polako izlaze iz ormara. Tajne se otkrivaju.

“Učinit ćeš ono što si uvijek činila. Prebrodit ćeš ovo i izgradit ćeš novi život. Drukčiji život. Bolji. Suze joj natapaju obraze.”

Lucinda me osvojila sa Savršenim djetetom pa sam imala velika očekivanja od Naših tajni. Sam cover me se dojmio jer je tako izravan i poseban- kao da otkriva dio povezanosti sestara. No u knjizi mi nešto fali. Toliko konfuzna i besmislena na trenutke da sam gubila pažnju. Nekako je nedostajalo puno bitnih informacija, a istodobno bilo je previše vrtnje na mjestu.

“Tko je više kriv? Onaj tko nekome nanese zlo ili onaj tko gleda kako nekome nanose zlo i ništa ne poduzima?”

Lucinda je majstor stvaranja napete i mind-blown atmosfere, a to je prilično dobro postigla i u ovom romanu. Likovi su nekako nedorečeni, možda i prešturo opisani. Što se tiče same radnje i ideje knjige- odlična je i sviđa mi se što progovara o tabu temi psihičkih obolijenja.
Knjiga je za solidnu trojku.

Komentiraj