Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2024.
Prevoditelj: Ivana Ostojčić
Broj stranica: 180
Sve pjesme pjevaju o ljubavi, svi veliki pjesnici su pisali stihove o istoj, no mnogi od nas još uvijek ne znaju što je zapravo ljubav. Kako uopće objasniti taj osjećaj? Nosimo li mi u sebi taj osjećaj? Bell Hooks piše o svim tim pjesnicima, redom muškarcima, koji imaju velikih riječi za ljubav, no zapravo malo znaju o njoj, a još manje ju iskazuju djelima. Značenje same riječi ljubav je tema za puno propitkivanja. Od malih nogu nam se govorilo o tome kako nas roditelji vole i rade sve iz ljubavi. Čak i kada je fizičko i verbalno zlostavljanje u pitanju, pravdali su se velikom mučeničkom ljubavlju. Odrasli smo u disfunkcionalnim obiteljima i postali disfunkcionalni odrasli.
Vjerujem da svi mi propitkujemo sami sebe u odgoju vlastite djece, a čitajući ovu knjigu u više navrata sam bila preneražena zbog banalnosti napisanog, no tada kao da se okrenula priča i shvatila sam da je puno istine u napisanom. I sama često tragam za pravim značenjem riječi voljeti i ljubav, a potajno smatram i da sam emocionalno zakinuta- kao da sam nesposobna osjećati neke emocije ili ih raspoznati. Vjerujem da bi moj psihoterapeut imao što za reći o ovome.
“Ljubav je velika neopipljivost. Svatko priznaje da je ljubav predivna i potrebna, no nitko se ne može složiti oko toga što ona jest. Riječ ljubav koristimo tako šlampavo da ne mora značiti gotovo ništa, a može značiti i apsolutno sve.”
Potaknuta propitkivanjem u knjizi i potragom za definicijom riječi voljeti, pitala sam svojeg devetogodišnjeg sina što njemu znači ta riječ, kako bi on opisao taj osjećaj. Odgovorio je zapanjujuće brzo i bez puno razmišljanja- voljeti nekoga je onaj topli osjećaj iznutra kada se veseliš vidjeti tu osobu, razmišljaš o njoj kada niste zajedno i nadaš se da je dobro.
Zapravo je odgovorio smjelije nego što bih to ja učinila. Možda ipak nisam pogriješila u odgoju.
“Prirodno je voljeti svakoga u obitelji. Ljubav nije izbor. Ljubav o kojoj sam učio i uvjerenjima o ljubavi naše kulture… i uz najbolje namjere naši su roditelji često brkali ljubav s onime što bismo danas nazvali zlostavljanjem.”
Ponovno, fascinirana sam istraživanjem za knjigu koje je Bell iscrpila do posljednjih riječi. Svim muškarcima koji su snažni na riječima, no slabi u pokazivanju ljubavi ljudima oko njih, kao i ženama koje su sušta suprotnost. Roditeljima koji su spremni na sve kako bi svoju nesposobnost da vole opravdali lošim djelima i riječima. Pitam se zna li tko zaista istinski voljeti i koja je prava definicija riječi ljubav. Možda je to zaista taj osjećaj kojeg jedan devetogodišnji dječak može opisati u njegovom najjednostavnijem, najnevinijem i najiskrenijem umu.
“Ljubavi ima koliko volimo.”
Knjiga me zaista natjerala na preispitivanje same sebe i razmišljanje o svojim postupcima i osjećajima. Svakako je must read knjiga.
Bookworm Maja 