Naklada:Fokus komunikacije/2024.
Prevoditelj: Igor Solunac
Broj stranica: 339
Roy Opgard osjeća je napokon mir. Vlasnik je benzinske postaje i lokalnog birca, a njegov brat Carl posjeduje hotel. Zbog najavljene izgradnje tunela koji bi mjestašce Os u potpunosti odcjepio od turista i prihoda, Roy odlučuje na Carlov nagovor posjetiti i podmititi vlasnike tvrtke koja je zadužena za izvještaj o mogućnosti izgradnje tunela. Svjesni da će im poslovi propasti ukoliko se tunel izgradi, nude basnoslovni iznos kako bi izvještaj išao na ruku lokalcima. Uz primjenu fizičke sile to im lako polazi za rukom.
I dok se braća lagano uljuljkavaju u sigurnost svojih poslova, zajmova i tuđih žena, lokalni policajac Olsen im prijeti da će razotkriti njihove zločine iz prošlosti. A žrtve tih zločina nalaze se na dnu litice u blizini imanja braće Opgard. Ni manje, ni više, Olsen organizira izvlačenje automobila koji se nalaze unutar gudure. Ray shvaća da mu je glava na panju i da bi mogao odgovarati za zločine koje su njih dvojica počinili. No to ga ne sprečava da nastavi sa svojim nelegalnim poslovima.
U njegov svijet se vraća djevojka koju je godinama ranije spasio od oca zlostavljača i silovatelja. Ta djevojka je sada žena i u njemu budi osjećaje za koje je mislio da su nestali na dnu litice kao i žena koju je volio. Ray u njezinu čast želi izgraditi najveći vlak smrti u Norveškoj, no tajne ga pritišću svom snagom, a Olsen se i previše približio njihovim životima i poslovima. Teško je biti kralj Osa.
Kraljevstvo mi je na popisu najboljih knjiga koje sam ikada pročitala i stvarno sam se razveselila kada sam vidjela da stiže nastavak. Nekako nisam vjerovala da će biti tako dobar kao prvi dio, no prevarila sam se.
Izvrsna drama koja prati dvojicu braće koji žive u skladu sa korumpiranim ljudima u mjestu koje za bolje ne zna ili ne želi znati. Svaki od stanovnika Osa ima neku priču iza sebe, nešto zbog čega su postali takvi kakvi jesu- prgavi, bezlični, zlobni, bez traga ambicije, jer gdje mogu otići? Što više mogu postići? Zar je to uopće bitno?
Atmosfera koja prožima Os i knjigu je turobna, usporena, melankolična i teška. Potrebna je sva energija kako bi vas nakon čitanja izvukla iz tog stanja malodušnosti i anksioznosti. Straha da ćete zapeti u tom nesmiljenom mjestu gdje je klima oštra, no ljudi su još oštriji.
Vrhunski odrađeno. Oduševljena sam koliko atmosferično i pronicljivo je ovo napisano.
Preporuka!!
Bookworm Maja 