lijepa književnost

William Kent Krueger- Obična molitva

Naklada: Vorto Palabra/2024.
Prevoditelj: Marta Kovač
Broj stranica: 335

1961. je godina, a u New Bremenu je još jedno ljeto nesnosnih vrućina. Dani se protežu poput omaglice, a ventilatori donose tek trenutno olakšanje u vrućim kućama. Gradom se brzo prenosi vijest o nesretnoj smrti malog Bobbyja na tračnicama. Braća Frank i Jake ne shvaćaju da se mjesto stubokom mijenja, a Bobby je tek prvi u nizu smrti koje poharaju gradić. Unatoč upozorenjima da se ne igraju na pruzi, braću obuzima znatiželja i uskoro nailaze na još jednog mrtvaca, skitnicu uz kojeg neobičan muškarac. Niti njihov bogobojazan otac, koji je svećenik, ne može spriječiti niz događaja koji slijede.

Pasivnost lokalnog stanovništva pokazuje nam tadašnji mentalitet ljudi- prihvaćali su stvari onakvima kakve jesu, bez želje za napretkom, uz dozu brige tuđih briga jer tako je lakše, zaboraviti na svoje muke i prstom pokazivati na druge. Kent Krueger ima neobičan smisao da privuče čitateljevu pažnju svojim smirenim stilom pisanja u kojem nas postupno uvodi u radnju i bez da se uopće snađemo, već smo u New Bremenu, hodamo suhim i prašnjavim putevima i slušamo o tuđim tajnama i životima. To smireno opisivanje je toliko pribrano da opušteni čitamo o smrtima koje si uzimamo k srcu, ali se ne uzbuđujemo zbog njih.

“Što je sreća, Nathane? Ako se mene pita, to su samo kratki trenuci odmora na dugačkom i teškom putu. Nitko ne može stalno biti sretan. Mislim da bi bilo bolje poželjeti joj mudrost, vrlinu koja nije tako prolazna.”

Stvarno lijepa knjiga, sa lijepim opisima, zanimljivom pričom i u potpunosti razumljivim likovima i radnjom. Ovaj autor je definitivno u rangu sa vodećim svjetskim piscima i iz prošlosti i iz sadašnjosti. Atmosfera koju nam donosi oduzima dah. Svjesno se upuštamo u čitanje ove knjige i nesvjesno se izgubimo u njoj. Ostavljamo unutar korica i dio svojeg srca.
Preporuka!

“Imao je tajnu. Znate koju? Nije mu trebalo puno da bi bio sretan. To je bilo sve. Bilo mu je lako uhvatiti sreću kao i, ne znam, ubrati vlat trave s tla. A u svojem kratkom životu nudio je tu sreću svakome tko bi mu se nasmiješio.”

Komentiraj