Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2024.
Prevoditelj: Valentina Markasović
Broj stranica: 371
U vrijeme kada je segregacija bila dio svakodnevnice, skupina Afroamerikanaca i Židova živjela je na takozvanom Kokošjem brdu. Odvojeni od ostatka građanstva, stvorili su vlastitu zajednicu. Moše je bio velik dio te zajednice, posjedovao je dućan naziva Nebo i zemlja, te je započeo posao sa kazalištem za Židove, a kasnije i za crnačku zajednicu. Moše je stvorio mjesto u koje su svi bili dobrodošli, iako pod određenim uvjetima. Oženio je lijepu Chonu, djevojku koja je hramala, ali je s lakoćom upravljala dućanom, kućanstvom i Mošeom samim.
Kada se vlada uplete u pokušaj otuđivanja gluhog crnog mladića iz zajednice, Chona i prijatelj Nate odlučuju da je vrijeme da poduzmu nešto po pitanju dječakove sigurnosti i pokušaja državnih službi da ga se izopći i pošalje u sanatorij.
Četrdesetak godina kasnije, kada traje obnova grada i pregršt radova, radnici u iskopavanju starog bunara pronalaze kosti. Tek tada započinje prava priča o događajima koji su onomad obilježili jedan dio prošlosti.
Ovu knjigu sam uzela kao razbibrigu na putu na izlet u Budimpeštu. Vjerovala sam da će me zabaviti u autobusu i zaokupiti mi pažnju. To svakako jest- zaokupila mi pažnju. No knjiga zapravo i nije za razbibrigu, nije ovo neko lagano štivo koje se čita na putovanju i uz koje se osjećate razdragano. Ovo je knjiga o djeliću povijesti- tužne i bremenite, no povijesti koja se ne smije zaboraviti, niti ikada više ponoviti.
Tematika je zanimljiva, složena i stvorena za promišljanje. Židovski običaji i svetkovine su mi bili komplicirani i bilo ih je stvarno previše. I inače nisam vjernik što se tiče kršćanstva, izbjegavam takve teme, a židovstvo mi je još udaljenije pa me sve to zbunilo i umorilo.
Sama priča je lijepa, divno napisana, svojevrsno remekdjelo i posveta prošlosti. Sviđa mi se što autor sa humorom i britkim dijalozima piše o ozbiljnim temama jer tako likove možete poistovjećivati sa ljudima oko sebe.
Bookworm Maja 