Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2025.
Prevoditelj: Selma Muftić Pustički
Broj stranica: 407
Kier je umjetnica koja živi nomadskim načinom života- putuje u kamperu i izrađuje unikatne i, samo za nju, karakteristične karte. Ona je dijete Čudovišta, žene koja je stravično ubila svojeg supruga nakon desetljeća fizičkog i psihičkog zlostavljanja, a potom u zatvorskoj čeliji presudila i sama sebi. Kier sa bratom blizancem Pennom treba nastaviti život. I dok se Penn skrasi i zaruči, Kier putuje. Pritom upozna ekscentričnog kuhara Zepha poznatog po svojim inovativnim jelima, zlostavljanju podređenih, te bivšoj djevojci koja se vodi kao nestala. Kier stiže u portugalski nacionalni park i tu se nastani. Tu se njezino sjećanje budi, tu se otkrivaju tajne- tajne koje ju ogoljuju do same kosti- u divljini i mraku.
Elin je istražiteljica, trenutno na prisilnom odmoru zbog slučaja koji ju je gotovo ubio. Sa bratom Isaacom također odlazi u surovost portugalske šume, gdje je prije nekoliko godina nestala Kier. Isaac i Elin odlučuju istražiti što se desilo sa Kier. Penn zapravo zamoli Isaaca da istraže divljinu i neobične kampere u parku. Opasnost je sveprisutna, a susreti sa ljudima koji su tu na duže staze su i više nego neugodni. Počinju se događati neobične stvari, a Elin se čini da je u nekom trenutku u životu zapravo upoznala Kier. No kada Penn stiže u park, pomuti joj razum i sve u što je vjerovala da zna postaje magla. Poput magle oko Slapa samoubojica.
“Mrzim ono što je učinila našem životu koji je zbog nje eksplodirao u tisuće komadića, ali volim je više od života.”
Karte su dio Kier, one crtaju njezinu povijest i podsvijest. Karte pomažu Elin shvatiti u kakvom stanju je bila Kier kada ih je slikala. Znatiželja nije jedina emocija, sada strah nadvladava sve ostalo i postaje jedino što isijava iz nje.
“Kad ga pogledam i vidim ono loše, možda jednostavno vidim svoj odraz.”
Sa autoricom sam se upoznala u Sanatoriju i Utočištu, a ova je baš njezin stil. Čim sam ju počela čitati znala sam da je to to. Knjiga započinje konfuzno, zbrkano i neobično, a potom se stvara privid neke misterije i tajne. Stvar je u tome što je dosta razvučeno i razvodnjeno. Sama ideja je odlična i likovi su izvrsno obrađeni- sve u njihovoj povijesti što ih je obilježilo i kreiralo ih kao osobe koje su sada- u tom trenutku, na tom mjestu.
“Sve je izgledalo isto, ali već je nešto nedostajalo: ona neodrediva energija koju osoba donosi u neki prostor.”
Opisi su savršeni. Naježite se od hladnoće koja vam prodire u kosti, a koju gusta magla donosi iz divljine guste šume prožete tajnama nestanaka bezbroj ljudi. No tajne su sveprisutne, one su dio prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Od tajni nije moguće pobjeći.
Knjiga je za solidnu trojku. Ima brdo lijepih citati i to je veliki plus.
“Mislim da je katkad bolje ne razmišljati kako bi se osjećala da nešto učiniš, nego da pokušaš otkriti kako bi se osjećala da to NE učiniš. Koliko god to bilo teško, moraš otkriti bi li mirne duše mogla otići odavde nakon svega što smo otkrili…”
Bookworm Maja 