Nan Shepherd- Živa planina

Naklada: Mozaik knjiga/2022.
Prevoditelj: Branislav Oblučar
Broj stranica:143

Iza ovako lijepih i slikovitih korica skriva se jedan sasvim novi svijet, zapravo stari svijet ispričan tako lijepim opisima da se čini poput novog svijeta.
Nan Shepherd je bila profesorica i strastvena planinarka koja je za svojeg života Cairngormse pohodila bezbroj puta. Strahopoštovanje prema tom planinskom krajoliku očituje se u svakoj pomno osmišljenoj rečenici.

Za Nan, planina je bila sveto mjesto koje ju je uvijek iznova očaralo i izazivalo strah. Autorica je izuzetno voljela i poštivala planinu i život na njoj. I onaj živi i onaj neživi. Doduše, vjerovala je da su čak i nežive stvari žive i odnosila se s poštovanjem prema svakom kamenu, kapljici kiše, cvijetu i zraki sunca.

“Um ne može ponijeti sve što ona može dati niti uvijek može vjerovati da je doista moguće ono što je ponio.”

Poetski nam je dočarala svoju povezanost sa prirodom, te pomogla da uvidimo da planinu smatra svojom vjernom prijateljicom. Uvijek spremna na simbiotski odnos sa njom.

“Voda iz granita je hladna. Kada se pije na izvoru, štipa grlo. Ubod života u njenom je dodiru.”

Sviđa mi se što je knjiga o prirodi postala pravo malo lirsko remek djelo sa istančanim opisima, izuzetnim stilom i toliko slikovita da se u moje kosti tokom čitanja uvukao ledeni vjetar. Autorica zahtijeva od čitatelja da iskaže poštovanje i ljubav prema planini- vjeruje u istraživanje i gledanje, osjećanje planine, a ne u bezumne pohode da bi se ljudi samo kasnije mogli hvaliti svojim podvizima.

“Riječi su bile suvišne. Moj je duh bio gol kao i moje tijelo. Bio je to jedan od najranjivijih trenutaka u mome životu.”

Autorica je opisala kišu, maglu, snijeg, cvijet, orla kao likove u romanu- osjećajno i zadivljujuće. Stvorila je priču i pozadinu za svakog pravog ljubitelja planinarenja. Stvorila je knjigu koja me se duboko dojmila i ostavila me bez riječi. Korice su divan dodatak divnoj knjizi.