Madeleine Gray- Zelena točkica

Naklada: Mozaik knjiga/2025.
Prevoditelj: Aleksandra Barlović
Broj stranica: 328

Hera je mlada žena kojoj pomisao na rad i posao izaziva mučninu. Sa čak tri doktorata iz humanističkih znanosti, u velikom Sydneyu uspijeva dobiti posao moderatorice komentara na društvenim mrežama. Zvuči odlično. Ali nije. Hera se jedva tjera ići na posao iz dana u dan, uvijek je autsajder- i na poslu i u društvu svojih prijateljica. Jedino njezin otac joj pruža ogromnu podršku.

Kada se u redakciji, u kojoj Hera radi, pojavi naočit Englez, ona odmah pokaže manjak društvenih sposobnost, no to njega zapravo privuče. Počinju se družiti i on ju poziva sa svojim društvom za piće nakon posla. Samim time kao da se uspela na uredskoj ljestvici popularnosti.

“Pa ipak, odlučila sam biti poletna. Ako se želim ušuljati u poslovni život i svima suditi iz svojeg separea, moram paziti da moje držanje bude vedro, veselo, sretno da sam ondje. Moram izgledati kao da ne mrzim sve i svakog.”

S vremenom se zaljubljuje u tog neobičnog muškarca koji prema ponašanju nije ni pravi Englez- pokazuje svoju sramežljivost i sklonost preispitivanju svega. Ona postaje opsjednuta njihovim internim šalama, a među njima- tako neprilagođenima, nastaje velika ljubav. Ili ipak ne?

“Samo moraš pričekati da odustaneš od svih svojih snova i tada sve postaje mnogo lakše. Taj će trenutak doći, vjeruj u to.”

Moram odmah u startu priznati da mi se Hera ne sviđa niti u jednom smislu. Ona je razmažena, lijena i vrlo odbojna (meni). Njezine društvene vještine su tu čak manje bitne jer nismo svi stvoreni da budemo društveni i popularni. Više me smeta njezina pasivnost i nezainteresiranost. Čak ju mogu usporediti sa Britt-Marie. A nju jaaako ne volim.😅

“Uza svu svoju prividnu hrabrost, nisam nesalomljiva. Željela sam biti voljena, kao što i svi drugi žele. U tom pogledu ne razlikujem se od bilo koje druge osobe koja je ikada živjela.”

Inače je knjiga dobra, lijepo napisana, sa lijepim opisima, zanimljivim i dobro razrađenim likovima. U potpunosti razumijem autoričinu odluku da baš Heru stavi kao glavnog lika jer upravo zbog njezine neprilagođenosti se nađe u situaciji u kojoj se našla. Dokaz da postoje ljudi koji imaju previše povjerenja u druge, te ne preispituju niti jednu riječ koju neznanci koje upoznaju, a koji im se svide, zapravo izgovaraju. Takvi ljudi su na kraju izmanipulirani i emocionalno oštećeni.

Knjigu sam uzela zbog zanimljivog sinopsisa, da se odmorim. A ono- nasekirala sam se kao nikad do sad. Knjiga je solidna trojka, a cover je čak i ljepši nego Herina antipatična osobnost.🫣