Naklada: Mozaik knjiga/2025.
Prevoditelj: Romana Čačija
Broj stranica: 482
Pip je spremna konačno ići na koledž. Ipak se za Cambridge pripremala cijeli život. No život u, nekoć mirnom gradiću, Little Kiltonu već jedno vrijeme nije miran. Pipinu sigurnost narušavaju neobične pojave oko nje. Isprve su to bile samo crtarije na pločniku i mrtvi golubovi bez glave, ali uskoro situacija eskalira i Pip dobiva prijeteće poruke “Tko će tebe tražiti kada nestaneš?”

Iako joj je njezin podcast otvorio mnoga vrata, upravo zbog njega je meta mnogim lošim likovima. Shvaća da prijetnje postaju sve češće i uviđa poveznicu sa starim slučajevima Ubojice Selotejpom. Užas i panika ju prožimaju, ali Pip uvijek nalazi hrabrosti kako bi se suočila sa najgorim stvarima i najgorim ljudima koji postoje. Iako je osuđen Ubojica ST, ona je uvjerena da je kriva osoba iza rešetaka. I dok traži poveznice sa starim slučajevima, bori se sa PTSP-om, manjkom sna i ovisnosti o lijekovima za smirenje.
“San je bio dostupan samo na jednom mjestu, u onoj zabranjenoj ladici.”
Ni manje, ni više, nego i ona postaje žrtva istog ubojice. Ali onog pravog, onog koji je izbjegao kaznu i inkriminirao nedužnu osobu koja sada čami u čeliji. Pipin život visi o niti. Njezina hrabrost je junačka, no hoće li to biti dovoljno kako bi preživjela? Hoće li biti dovoljno da nastavi živjeti? Hoće li ju tko tražiti kada nestane?
“Imala je srce koje je neprestano biralo opciju borbe ili bijega, osjećala je opasnost kako joj se približava čak i kad je realno nema, čula je pucnjeve u svakom zvuku kad bi se dovoljno potrudila, bojala se noći, ali ne i tame, čak se bojala pogledati vlastite ruke. Bila je slomljena.”
Prije koji tjedan sam pročitala Ubojitu zabavu (i svakako ju preporučam), a onda se po običaju navučem i Pippa mi postaje BFF, i moram gledati seriju (ponovno, po treći puta), i moram pročitati finale Dnevnika dobre cure. Uglavnom da, ovih dana se družim samo sa Pippom i njezinim prijateljima. I uživam. Jer pravi je užitak čitati ove knjige uz gledanje serije. Lijepo nadopunjuju jedno drugo.
“Pravila igre promijenila su se. Ona protiv njih. Morala je spasiti sebe da bi spasila sebe.”
Što se tiče same knjige ne manjka joj dinamičnosti i napete atmosfere, hrabrih (pomalo ludih) likova, dobrih prijatelja, loših momaka i predvidivih policajaca.
Izvrsne su poveznice između sve tri (četiri) knjige i odlično se nadovezuju- sve od likova, sitnica tipa četke za kosu iz prvog dijela, pa do nekih random događaja ili scena koje postaju bitne u trećem dijelu.
Preporučam!!
“Život, onaj pravi, normalni život, još uvijek je bio moguć.”