Naklada: Mozaik knjiga/2025.
Prevoditelj: Andrej Bukarica
Broj stranica: 357
U sklopu projekta premještanja kapelice u podnožju planine Hemlock, radnici nailaze na ljudske ostatke ispod betoniranog poda. Karakteristično je to što su izvukli bedrenu kost sa visokom čizmom iz 70-tih godina. Vijest se proširi nevjerojatnom brzinom zahvaljujući novinarki Angeli Shendrick.
Na mjesto zločina pozvan je tim za zaboravljene slučajeve na čelu sa Jane Munro- detektivke koja je onomad bila vrhunski policajac, a trenutno se bori sa PTSP-om zbog suprugovog nestanka i trudnoćom u visokom stadiju.
Vrlo brzo je jasno da je pronađen kostur petnaestogodišnje Annalise koja je nestala davne 1976. godine. Za njezin nestanak je već davno istraživana Šestorka iz Shoreviewa, skupina Annaliseinih prijatelja koji su odreda bili sumnjivi, no zbog njihovih identičnih i pomalo namještenih izjava, te optuživanja Darryla koji je također nestao iste večeri, a bio je Annalisein prijatelj, policajci su odustali od istrage. No Jane sada ustraje i odlučuje da će pronaći odgovornu osobu, a Darrylovoj obitelji obećaje da će pronaći i njega.
“Ponekad je stvarna opasnost naizgled nevidljiva. Ponekad je opasnost bliža nego što misliš.”
Annaliseina obitelj je zapela u toj kobnoj 1976. godini, njihova tuga se očitava u oronuloj kući koja kao da čeka povratak te lijepe djevojke. Iza sebe je ostavila dnevnik koji je skrivao zapise o zlostavljanjima, manipulacijama i pokušajima bijega iz vlastitog uma i tijela. Čini se da će nakon 47 godina njezine nemirne kosti napokon progovoriti.
“Ponekad dobri ljudi jednostavno čine vrlo loše stvari.”
Volim Loreth jer stvara turobnu i pomalo depresivnu atmosferu koja je savršena pozadina za zaboravljeni slučaj. Bez suvišnih analiziranja psihe aktera, sa tek povremenim spomenima njihovih unutarnjih monologa. Sudionici zločina su opisani onako kako bi ih najlakše mogli shvatiti- poput ljudi koji su nekad učinili strašne pogreške, a potom čitavog života plaćali za njih. No tu vidimo i nekolicinu koja se ponaša kao da su tek djelomično okrznuti svime time i žele se izvući bez posljedica pod svaku cijenu.
“Tuga nikad nije pravocrtna, osobito ne dvosmislena tuga poput ove.”
Vrlo zanimljiva, misteriozna i intrigantna knjiga. Nešto sasvim drugačije od silnih trilera i krimića koji uvijek za temu imaju zločine počinjene u sadašnje vrijeme, uvijek je u pitanju Odjel za ubojstva, a sada napokon i Zaboravljeni slučajevi.
Baš me se dojmila knjiga. Pitka je i lako razumljiva, bez suvišnih opisa, a čitatelja drži u neizvjesnosti do posljednjih stranica.
“Emocije nisu slabost. Empatija nije slabost. To je ono što nas najviše čini ljudima. Najjačima.”
Bookworm Maja 