Krimi/triler

Jason Rekulak- Posljednji gost

Naklada: Mozaik knjiga/2025.
Prevoditelj: Ira Martinović
Broj stranica: 353

Frank je dugogodišnji vozač UPS-a čija supruga je umrla, a njegov odnos sa kćeri Maggie je uništen zbog događaja otprije tri godine. Živi u malom gradiću i najdraže društvo mu je sestra Tammy.
Jednog dana prima poziv kćeri Maggie u kojem ga ona razdragano obavijesti da se udaje za Aidana, sina multimilijardera Errola za čiju tvrtku radi Maggie. Frank je zatečen i pomalo skeptičan. Upoznaje se sa budućim zetom i nije nimalo oduševljen, ali čini se kao da Maggie gleda situaciju sa ružičastim naočalama.

Kako se vjenčanje približava, Frank postaje sve zabrinutiji. Istražuje obitelj Gardner na internetu i shvaća da je obitelj u koju se udaje njegova Maggie sasvim drugi svijet. Boji se da ne uništi ionako slabu novu vezu sa kćeri, osjetljivu nakon trogodišnje tišine. Pomalo je zaslijepljen zbog ljubavi prema kćeri. Ali njegov cinizam je jači. Čak ni Tammy ga ne uspijeva primiriti.

“Obuhvatila me oko struka i naslonila lice na moja prsa i ispunila me tolika sreća da sam pomislio da ću se rasplakati.”

Kada napokon dolazi vrijeme za odlazak na luksuzno imanje obitelji Gardner na jezeru gdje će se održati vjenčanje. Frank postaje sve više skeptičan zbog sumnjivog osiguranja na imanju, te cjelokupan dojma same obitelji Gardner.
Frank polako shvaća da stvari nisu onakvima kakve se čine, a lokalci znaju neke tajne o obitelji. Aidan postaje sve udaljeniji od obitelji prije vjenčanja, a Maggie očito nije onakva kakva je u očevim očima.

“Istina je žestoka provokacija.”

Rekulak je poznat zbog knjige Teddy koja je oduševila svakog čitatelja žanra. Pomalo creepy i odlično osmišljena, knjiga je najavljivala Rekulaka kao vrhunskog autora čije knjige će nas i dalje oduševljavati. Nestrpljivo sam čekala Posljednjeg gosta, a onda mi je oduševljenje splasnulo. Knjiga je dobra, ali ništa više od toga. Čitav dojam knjige je da je nekako nedorečena. U knjizi je zanimljivo i napeto kada se nalaze na imanju, a sve ostalo je isforsirano, likovi su nerealni, njihovi međusobni odnosi upitni i sa cinizmom sam čitala knjigu.

“Možda sam bio glup. Sigurno jesam, sad to znam. Nema granica roditeljskoj gluposti i sljepoći kad su njihova djeca u pitanju.”

Sama ideja i tema je zapravo zanimljive, no nekako mi sve to nije dobro obrađeno.
Sviđa mi se to što se govori o tome kako su roditelji “slabi” kada su u pitanju njihova djeca, te kako upravo ta djeca iskorištavaju svoje bližnje za neke samo njima znane ciljeve koji su u mnogim slučajevima moralno upitni.

Mislim da sam se razočarala zbog velikih očekivanja. Vjerojatno ne bih tako razmišljala da nisam pročitala Teddyja, ali opet- knjiga će se vjerojatno svidjeti mnogim čitateljima zbog tmurne atmosfere i polagane izgradnje čitave priče.
Od mene solidna trojka.

Komentiraj