S. A. Cosby- Razorne suze

Naklada: Mozaik knjiga/2025.
Prevoditelj: Marin Popović
Broj stranica: 369

Ike i Buddy Lee se upoznaju na sprovodu njihovih sinova koji su bili u braku. Taj brak nitko od njih nije odobravao i često je bio povod mnogim obiteljskim svađama. No kada netko izrešeta taj mladi bračni par, a njihovi očevi ostaju u sjeni tuge i gorkog okusa koji ostavlja policijska nesposobnost i korupcija, vrijeme je da se nešto poduzme.
I Ike i Buddy su bivši zatvorenici koji su na svoj način nastavili sa životom do trenutka kada im se isti nije sveo na puko preživljavanje zbog smrti sinova. Iza para je ostala djevojčica za koju se trebaju brinuti.

U njihovim životima ostalo je mjesta samo za bijes i osvetu. Stare kosti su se iznova probudile, a mišićni impulsi sjetili su se kako savladati neprijatelja.
Doduše, dvojac nije ni slutio da kreću u istragu ubojstva u koje je upletena najveća i najsmrtonosnija motoristička banda.

“Ljudi vole prikazivati osvetu kao pravednu stvar, no zapravo je postijedi samo mržnja upakirana u ljepšu ambalažu.”

Ike i Buddy su cijelog života homofobi, a u njihove živote i mozgove ukalupilo se još bezbroj diskriminacija kojih oni uopće nisu svjesni sve dok ne krenu u istragu ubojstava njihovih sinova. Njihovi strahovi postaju manje bitni jer se nalaze u situaciji gdje se svakodnevno susreću sa osobama LGBTQ populacije. Počinju raditi na sebi i svojim predrasudama. Počinju uviđati da su ih njihovi umovi sprečavali u životu i sreći sa sinovima.

“Takav sam. Ne mogu se promijeniti. Zapravo i ne želim. Ali, za promjenu, ovog ću puta vraga u sebi usmjeriti na nešto dobro.”

Kada Ike i Buddy krenu u svoj istraživački i osvetnički pohod, iza njih ostaju tijela. Ili ne ostaju- nestaju. No kada se banda na čelu sa Graysonom približi njihovim najmilijima, dvojac vadi svoje najjače oružje i unovčava dugovane usluge da unište organizaciju i naručitelja ubojstava njihovih sinova.

“Tanki sloj prašine prekrivao je većinu izloženih površina. Smrt je položila svoj studeni dlan na kuću, zaustavivši joj srce.”

Ova knjiga je surova i pomalo okrutna. Prepuna je mučnih detalja o krvavim pohodima, ali s druge strane postoji i ta mentalna okrutnost- obitelji koje odbacuju svoju djecu zbog njihove seksualne orjentacije. Prije ili poslije si svatko predbacuje neke postupke i neke riječi koje su obilježile odnos u obitelji.

“Nije se bojao proliti krv. Strahovao je da, jednom kad to učini, više neće znati stati.”

Knjiga je bila dobra, Kad grešnici krvare mi je bila bolja, ali ova je solidna. Likovi su stereotipni, ništa posebno, a radnja jest nabijena napetošću i strahom, no nešto mi nedostaje. Kao da se radnja gradila do određenog trenutka kada je trebao biti spektakularan vrhunac sa spektakularnim završetkom, no bio je to samo završetak.
Sve u svemu knjiga koja je mučna na trenutke, tužna u velikom djelu, ali i ispunjena nadom u bolje sutra…