Naklada: Petrine knjige/2024.
Prevoditelj: Anja Majnarić
Broj stranica: 149
Brynhild živi u Norveškoj i pokušava sakupiti novac za putovanje u SAD. Priležnica je Farmeru, a kada mu povjeri da je trudna, on ju isprebija i ona izgubi dijete. U silnoj tuzi zatvara se u sebe i depresiju, te na kraju odlazi preko oceana. Isprva živi sa sestrom Nellie i njezinom djecom, no kada ju sestra grubo odbaci zbog čudnog ponašanja prema djeci, Brynhild mijenja ime u Belle i odlazi u samoću.
“Ta čežnja, to razjapljeno veliko tijelo. Kako da to preživi, bol i sreću, sve što je živjelo paralelno? Pucketalo joj je pod jezikom i vrtložilo se u prsima, te ledene ruke. Mogla je u bilo kojem trenutku izgubiti kontrolu.”
Oduvijek je voljela muškarce. Oduvijek je vjerovala u Boga i ljubav. Tako se i udala prvi puta za divnog Norvežana Madsa s kojim je usvojila nekoliko djece. Dvoje je usahnulo, no tri djevojčice su bile samo njihove. Do dana kada Mads nije umro naizgled prirodnom smrću, a Belle pokupila policu osiguranja i kupila farmu svinja gdje je otišla živjeti sa djevojčicama.
“Ljubav je bila uvjet postojanja svega.”
Njezina usamljenost i želja da bude voljena ju nije napuštala pa se brzo udaje za udovca Pedera koji sa sobom dovodi svoje dvije kćeri. Na imanju radi i najamnik Ray, sumnjiv tip kojega se treba držati podalje, no postaje Bellein ljubavnik. Peder vrlo brzo umire nesretnim slučajem, a Belle započinje slati oglase u novine u potrazi za budućim mužem. Javlja se masa njih. I svi nestaju.
“Sjećanja su počivala usred nje, u njezinkm ljubavlju punim mislima, ali što se zapravo dogodilo s ljubavlju među živima dok su još živi, kad se nađu u istoj prostoriji? Mogu li je zaista očuvati? Je li i dalje jednako jaka i lijepa u naručju kao što pamti?”
Da budem iskrena, rijetko čitam sinopsis knjiga, pa tako nisam ni za ovu pročitala. Knjiga ima tek 150 stranica i vjerovala sam da ću ju ‘progutati’ u sat-dva. No Belle me tjerala na razmišljanje i na uzimanje stanki. Njezina potraga za srećom i ljubavi, njezino nošenje sa boli i tugom za koju vjerujem da je izvor grubo odbacivanje Farmera još u Norveškoj, su ono što me privuklo i što mi je držalo pažnju. Polako sam uviđala da je Belle zapravo duboko psihički poremećena osoba kojoj je cilj uništavanje. Njezina glad za oduzimanjem života je gotovo opipljiva.
“Belle je stajala ondje s polarnom svjetlošću upletenom među rebra, crveni dječji obrazi, čuvala ih je najmračnijom ljubavlju, voljela ih je svakim vlaknom svojega bića, ali ponor u njoj bio je opasan po život, morale su moliti, inače nije bilo izlaza. Bilo je teško podnijeti takvu ljubav.”
Tek u drugoj polovici knjige shvatila sam da je riječ o istinitom zločinu, a Belle je jedna od najpoznatijih i najubojitijih ženskih serijskih ubojica u povijesti. Ona je žudi za osjećajem kada oduzima nekome život, ona poistovjećuje taj osjećaj za ljubavlju i davanjem- ipak ti muškarci daju život. Ona im ga krade.
Knjiga je predivno pisana. Stil je lirski, a opisi opširni, eklektični i tjeraju na razmišljanje o tome što je stvarnost, a što je Belleina halucinacija, izvrtanje stvarnosti. Konfuznost u poretku događaja nestaje čim dalje čitate. Sve se razjašnjuje. Autorica je izvrsno opisala borbu i unutarnji monolog psihički nestabilne osobe, egocentrika koji vjeruje da čitav svijet postoji upravo zbog nje i njoj se treba povinovati. Da je samo njezina bol prava bol, da je samo njezina patnja stvarna, tuđe ne postoje.
Predobra knjiga. Preporučam ju!
Bookworm Maja 