Naklada: Iris Illyrica/2024.
Ilustracije: Tamara Pančić
U jednom je gradu bio Gospon Kip. Stajao je nijemo i smireno na svojem postolju, slušao priče starih i mladih koji su sjedili u njegovom podnožju. S vremenom je shvatio da se može kretati, pa je noći provodio u šetnji i istraživanju grada. Na glavu bi stavio slamnati šešir i obukao stari kaput koji je imao skriven. Ljudi ne bi ni shvatili da prolaze pokraj Gospona Kipa, pozdravljali su ga kao da je jedan od njih.
No Gospon Kip je bio strašno usamljen i nesretan. Odlučio je upecati zlatnu ribicu na rijeki kako bi mu ispunila želju i pretvorila ga u čovjeka. No rijeka već odavno nije čista i ne nastanjuju ju ribe. Obližnje tvornice obojale su ju sivom zagađenom bojom. Gospon Kip dobiva savjet rode da ode u obližnje selo gdje je čista voda i ulovi ribicu.
I tako i bi. Gospon Kip je ulovio zlatnu ribicu u toj čistoj, šarenoj prirodi, ali je želju iskoristio tako da i u gradu rijeka postane čista i zdrava. Nije se vraćao u grad, radije je nastavio biti kip na obali potoka u selu i svake noći istraživati divljinu prirode.
Jako lijepa i simpatična slikovnica koja govori o nesebičnosti ljudi koji su voljni otkinuti od sebe kako bi pomogli drugima. Svoje želje povinuju drugima.
Slatka i lijepo ilustrirana slikovnica čije slike izvrsno nadopunjuju sam tekst i šalju lijepe poruke mladim čitateljima.
Sviđa mi se što je u malo riječi i na malo stranica rečeno toliko mnogo i toliko snažno.
Bookworm Maja 