Naklada: Profil/2024.
Prevoditelj: Saša Stančin
Broj stranica: 347
Što kada sa trideset i pet ostanete sami? Kako preživjeti tu nenadanu prazninu i činjenicu da vam kosa postaje sve rjeđa?
E pa upravo u toj situaciji pronašao se Andy s kojim je prekinula dugogodišnja djevojka Jen. Bez stana i perspektive, komičar koji živi od nastupa do nastupa, krpa se i seli od majke, do prijatelja, lađe u kanalu, te na kraju nekom ekscentričnom starcu. Tugu utapa u alkoholu i bezumnom pregledavanju Instagrama bivše djevojke.
Andy postaje sve lošiji u svojim nastupima, a njegovi prijatelji ga pokušavaju razveseliti izlascima. To ne prolazi baš sjajno jer su svi u dugim vezama, a neki imaju i djecu, pa im se rasporedi ne poklapaju. Andy sve to razumije i to ga muči. Pati i osjeća krivnju zbog svega. Da bi stvar bila još gora, sretne i Jen sa novim dečkom. Tada shvaća da je zaista zaglibio.
“Poezija je najomraženija i najviše zastarjela umjetnost, svi na nju samo kolutaju očima i ismijavaju je. Ali onog trenutka kad nam se u životu dogodi neko sranje, prva stvar kojoj se vraćamo upravo je poezija.”
Pronalazi dvadeset i tri godine staru djevojku i postaje poput svih klišeja srednjovječnih muškaraca koji gube glavu za mlađim curama. No njegovo mentalno stanje se ne poboljšava čak ni usprkos činjenici da pokušava promijeniti izgled odlascima u teretanu, ni zbog cure koju na kraju ostavlja jer shvaća da ju samo iskorištava. A tada sreće Jen na rođendanu njihovog kumčeta i sve se čini kao da se vraća na staro. No nije zapravo tako.
“Zadovoljan što sam rano u životu shvatio kako ni u koga ne možeš imati povjerenja. Kako se ni na koga ne treba oslanjati. Kad ti netko nešto kaže, nemoj mu vjerovati. Kad ti se nešto predoči kao činjenicu, zapitaj se je li to baš tako. Svatko u ovom životu slijedi svoj interes. Svatko. A tako i treba biti. Ja moram slijediti svoj.”
Baš lijepa knjiga o slomljenom srcu, prijateljstvu, potrazi za samim sobom i oporavku. Realan prikaz ljudi koji u svojim tridesetima trebaju krenuti iznova, a shvaćaju da im biološki sat otkucava. Zbog pritiska okoline od sebe traže nešto što sami sebi ne mogu ispuniti.
Ovo je knjiga o preživljavanju u moderno doba u najsurovijem i najotvorenijem obliku prepričavanja.
“Oprostio sam se. I to mi se čini u redu. Oprostio sam se više puta, spreman da sutra opet nesumnjivo naletim na nju i oprostim se ponovno.”
Ova knjiga nema klasičan happy ending iako se do posljednje stranice nadate da će imati. Ova knjiga nudi završetak u vidu odrastanja i nastavljanja dalje. Ovaj završetak naglašava osobni rast i prihvaćanje, bez potrebe za pomirenjem, ostavljajući čitatelja s osjećajem nade i zadovoljstva.
Jedna od najljepših knjiga u posljednje vrijeme- što zbog lijepog i britkog humora, bez vulgarnosti, što zbog pozitivnih poruka o životu koji tek slijedi. Jer svaki kraj je početak nečeg dobrog. I možda ćemo se morati stotine puta u životu oporavljati od gubitka, ali oporavit ćemo se. Inteligentno i pronicljivo, sa predivnim coverom.
Preporuka!!!
Bookworm Maja 