Naklada: Poetika/2025.
Prevoditelj: Katarina Uskoković
Broj stranica: 331
Adrienne se nalazi u teškoj životnoj fazi- ostala je bez majke, a njihovu ušteđevinu “pojeli” su dugovi proizašli iz majčinog liječenja. Addy je trenutno beskućnica i živi sa mačkom Wolfgangom kod prijateljice. Kada primi pismo o nasljedstvu stare kuće Ashburn, istog trenutka se bez razmišljanja pakira i seli na periferiju malog grada.
Kuća je impozantna i oronula u svojoj tami i plijesni. Tek u donjem dijelu kuće je uvedena struja, a vidi se da prijašnja stanovnica kuće nije živjela sretnim životom.
To je bila Edith Ashburn, žena koja je proživjela stotinu godina, tiha i tmurna u svojim teškim starim haljinama i tajnama koje su ju držale na životu. Žena koja je palila svijeće svakog petka, te izrezbarila neobične podsjetnike po najneobičnijim mjestima. Žena koja je kao dijete preživjela užasan masakr u kući Ashburn.
“Obrisi drveća jedva su se vidjeli na nebu. A negdje među deblima stajao je nadgrobni spomenik koji je predstavljao zagonetku koju vjerojatno neće nikada riješiti.”
Addy shvaća da je nešto vezano uz kuću neobično i bolesno. U trenutku zalaska sunca osjeti se promjena u kući i oko nje. Ubrzo pronalazi izvor toga- grob iza kuće, grob u kojem netko grebe po pogrebnom sanduku ukopanom gotovo čitavo stoljeće. Prava strava izlazi na vidjelo kada Addy shvati da nema gdje otići dok ju neobične spodobe uhode iz tame.
“Možda su neke priče jednostavno previše strašne da bi se tek tako proširile.”
Još jedna knjiga kod koje nisam čitala sinopsis nego sam ju kupila zbog silnih preporuka i privlačne naslovnice. Mislila sam da će biti neki krvavi triler, a ono strava od hororca🫣
Oh, da se razumijemo- odlična knjiga!! Odlična! Pročitala sam ju u jednom danu i autorici skidam kapu. Napeto, dinamično, ispunjeno tmurnom i stravičnom atmosferom. Knjiga koju ne možete ispustiti iz ruku. Hipnotički ju čitate, baš kao što Adrienne ne može prestati istraživati kuću. Gotovo sam vrištala na nju- staniiiii!! Ne idi tu!! Bježi!
No da, previše sam se navukla na knjigu.
Silno podsjeća na Prokletstvo kuće Hill, ali ima svoju posebnu draž.
“Smrt nije bila dobrostiva prema njoj; udovi su joj bili iskrivljeni, a kralježnica čudno savijena. Ispod mesa su stršale kosti, a kukovi napinjali kožu. Ravne, obješene grudi nisu mogle sakriti oštrinu rebara.”
Duhovi kuće Ashburn ostavlja snažan dojam na čitatelja kombinacijom strašne atmosfere, psihološke napetosti i zanimljivih likova. Iako se oslanja na klasične elemente horora, radnja uspijeva ostati nepredvidiva. Ljubitelji mračnih i atmosferičnih priča ovdje će pronaći mnogo razloga za uživanje.
Roman uspješno gradi napetost i intrigira svojim misterijem, no povremeno se oslanja na predvidljivost žanra. Unatoč tome, vješto oslikani ambijent kuće Ashburn i emocionalna dubina glavne junakinje, kao i njezina hrabrost, daju knjizi dodatnu težinu i vrijednost.
Bookworm Maja 