Naklada: Ljevak/2025.
Prevoditelj: Ozren Doležal
Broj stranica: 445
Leigh-Ann počinje priču o svojim ranim godinama, očevom fizičkom i verbalnom zlostavljanju koje je bilo fiksirano izričito na nju, a zaobilazilo majku i sestru. Njihova komplicirana veza s vremenom je postajala sve zamršenija jer je za oca imala dvojake osjećaje- straha i strepnje, te zajedničke ljubavi prema morskim dubinama.
Leigh postaje znanstvenica čiji rad započinje na četvrtoj godini studija, na Endeavouru, ekspedicijskom brodu koji istražuje Atlantik.
Iako isprva samo pomoćno osoblje, Leigh se odvaži i javlja se za ronjenje na mjestu za koje su parametri pokazali da je dublje od Marijanske brazde. Već nakon prvog ronjenja susreće se sa neobičnim zdravstvenim posljedicama, no sam zaron ju toliko privlači da je nije briga za posljedice. U tim trenucima zbliži se sa vođom posade Stefanom koji daje život za ekspediciju i sve uzorke koje su prikupili, a koji su dokaz drugačijeg oblika života na Zemlji.
“Naša sloboda bila je suprotnost njegovu zatočeništvu, ali rad ga je također naučio da se život ne može živjeti pasivno, da se mora zgrabiti, da se za njega mora boriti. Kad je već tako teško radio – ponekad bi dolazio toliko ukočen da bi jedva uspijevao i sjesti, nego je radije stajao na dovratku, naslonivši se leđima o zid – tada bismo barem trebali uživati u onome što nam je omogućio, a ne tratiti dane u krevetu.”
Nakon ekspedicije Leigh dobiva posao u korporaciji koja se bavi istraživanjem za mogućnost života u drugim atmosferama, ili što će biti, na drugim planetima. Njezin um radi u beskonačno mnogo etapa, a sav rad je patentiran, te ona ima bezgranične resurse i znanje. Njezino istraživanje sa Endeavoura se poklapa sa istraživanjem novih gena i oblika života. Leigh napokon izranja iz ormara u koje ju je otac smjestio još onomad kao djevojčicu. Napokon može pokazati tko je i što sve zna. Njezino uzbuđenje i emocije su gotovo opipljive.
“Svi bi trebali biti primijećeni. Svi bi nam trebali nedostajati kada nisu pokraj nas zbog onoga što nose, tog veoma jedinstvenog i prepoznatljivog načina na koji se drže, različito od svih ostalih, što je izgrađeno svime što su učinili i svime što su doživjeli.”
Zanimljivo mi je kako Leigh u svojoj glavi istraživanja uspoređuje sa situacijama u kojima se pronašla kao dijete. Zanimljivo mi je njezino odrastanje- izranjanje iz dubina okova koji su ju držali godinama u zakutku vlastitog života.
Zajedno sa glavnom junakinjom istraživala sam i čudila se našem velikom svemiru, stalnom otkrivanju nečeg novog. Uz mnoge znanstvene teze gotovo je nezamislivo da se autor može poetski izražavati. Ali on radi upravo to- stvara odu životu i znanosti. Žeđa za otkrivanjem, ali pažljivo bira riječi kojima će to opisati.
“Svijet možemo vidjeti isključivo onakvim kakvim ga već poznajemo.”
Izranjanje nije knjiga koju ćete pročitati u jednom dahu, ali će vas dugo držati pod vodom svojih slojevitih tema. Ako volite introspektivne priče koje pomiču granice žanra i traže strpljenje, ali nude bogatstvo u nagradi — ovo bi mogla biti prava knjiga za vas. Meni ostaje još neko vrijeme da “izronim” iz svega što je MacInnes ispisao. Definitivno jedna od najljepših knjiga koje sam pročitala.
Bookworm Maja 