Alexia Casale- Kako uspješno zakopati muža

Naklada: Fokus komunikacije/2025.
Prevoditelj: Iva Ušćumlić
Broj stranica: 307

Sally godinama živi u sjeni suprugovog bijesa i svoje šutnje. Jednog jutra tokom lockdowna, koji je ionako uništio sve nade za normalu, Sally udari Jima tavom i ubije ga nakon što ju je počeo ozljeđivati. Prilično hladne glave shvati što je učinila i brzo shvati da neće sama sebe prijaviti, već će smisliti rješenje za muža. Ona je žena koja je prodisala napokon i ne žali ni zbog čega.

Tijekom lockdowna porastao je postotak obiteljskog nasilja, a diljem grada mnoge žene se nose sa sličnim situacijama kao i Sally. U noćnoj šetnji upoznaje još jednu ranjivu ženu koja ne zna što će sa muževim truplom. Njih dvije upoznaju i majku i kćeri muškarca koji je zavrijedio istu sudbinu kao i prva dva. A tada se Sally javlja nekadašnja prijateljica Janey. Pogađate- sa mrtvim mužem.

“Ali tu je i nada. Nasilje nas je promijenilo nagore, ali ljubav i sloboda mogu nas vratiti. A možda to zapravo ne bismo ni trebale željeti. Sada postajemo najbolje verzije sebe i to ćemo ostvariti zajedno.”

Sve zajedno čine jedan bizaran Klub i sve zajedno mogu napokon odahnuti. Muževi su mrtvi i ne mogu ih ozlijediti. Lockdown je i nitko ne dolazi u nenajavljene posjete. Imaju samo jedan problem- kako se riješiti tijela. Posebice kada Sallyna susjeda stalno gleda kroz prozor i prisluškuje. No prihvati ovu malu skupinu žena iako se ne drže propisa o COVID-u.

“Što ako hrabrost i nada nisu dovoljni? Što ako ja nisam dovoljna?”

Ovo je jedna lijepa knjiga o ženskoj solidarnosti i upozorenje svim nasilnicima.
Knjiga je prepuna zaokreta u radnji i čitatelja stalno drži u neizvjesnosti, no ne fokusira se isključivo na ubojstva kao takva već novopronađenu slobodu tih napaćenih žena, njihove svakodnevne brige i želje. Njihovi novi životi.

“Donijela sam toliko glupih odluka, ali život mi nije bio uzaludan. Na neki način, unatoč svemu, odgojila sam dvoje djece koji od života očekuju više nego što sam ja očekivala, ne samo za sebe nego i za mene. To nije loše, kao što bi rekla moja baka. To uopće nije loše.”

Riječ je o pametno složenoj priči koja balansira između crnog humora, psihološke napetosti i društvene kritike. Ispod naslova koji može zavarati krije se duboko promišljanje o braku, kontroli, identitetu i preživljavanju. Autorica vješto istražuje toksične odnose i granice izdržljivosti. Nije tipična krimi priča – više je psihološka igra, uz dašak ljubavi, ženskog zajedništva i nade u bolje sutra, ali i moguće upozorenje.
Preporuka!

“Gdje je pobjeda u tome što moramo  činiti užasne stvari da bismo pobjegle od još gorih?”