Naklada: Ljevak/2025.
Prevoditelj: Anja Majnarić
Broj stranica: 213
Allis bježi od braka i kaosa koji je nastao nakon njezine javne nevjere. Boji se suočiti se sa pogledima neodobravanja i suprugom koji želi riješiti odnos između njih.
Pronalazi posao domaćice u osamljenom mjestu, u domaćinstvu na osami, kraj fjordova. Posao joj je briga za kuću, vrt i kuhanje za tog neobičnog muškarca Braggea. On je šutljivo i kruto stvorenje, nenavikao na društvo. Sklon je nestajanju i ostavljanju Allis bez znanja gdje se nalazi.
Ona ga se boji. Njegovo držanje je nepristupačno, a u selu često čuje usputne komentare poruge na Braggeov i Allisin račun. Teško ga razumije, ali se i zaljubljuje u njega. Nešto neljudsko u njemu privlači ju silno. Povremeno ima ispade kada ju odbacuje i govori joj ružne stvari. Ali ona prelazi preko toga jer doznaje za njegov gubitak. Želi mu vjerovati iako duboko u sebi zna da je on emicionalno oštećena osoba koja može planuti u svakom trenutku.
“Otišla sam u krevet rano, sa znojnom, teškom rukom na srcu, nikad nisam imala strategiju protiv melankolije, nisam znala baš nijednu metodu koja pomaže. Bila sam ranjiva pred svim mislima.”
Kroz cijelu knjigu provlači se nekakav osjećaj strave, nekakvo iščekivanje loših stvari koje se iz stranice u stranicu sve više najavljuju, ali ih Allis odbija priznati sama sebi. Ja, kao čitatelj, počela sam osjećati anksioznost i paniku zbog Allisine lakovjernosti i naivnosti. Njezina želja da bude prihvaćena i voljena dovodi ju u položaj ranjive persone. Njezin povremeni strah postaje sveprisutan i prenosi se na čitatelja. Čitava atmosfera je prožeta tom neizvjesnosti i čekanjem kada će on pokazati svoje pravo lice.
“Uvijek me ostavljao za sobom, upravljao je mnome prema svojem raspoloženju. Dopuštao si da postupa po svojim hirovima. Uz njega sam bila tužna i sama. Disao je teško, ali gotovo nečujno.”
Ptičji tribunal je tihi, mračni psihološki roman koji svojom atmosferom podsjeća na skandinavske fjordove – hladan, tajnovit i nepredvidiv. Agnes Ravatn majstorski gradi napetost kroz šutnju, poglede i neizrečeno, stvarajući osjećaj nelagode koji se širi sa svake stranice. Likovi su kompleksni, njihove prošlosti zamršene, a granica između krivnje i iskupljenja nikad nije jasna. Ako volite knjige koje vas ne šokiraju brzinom, već vas polako uvlače u psihološki vrtlog – ovo je roman za vas. Tiha snaga ove priče još dugo odzvanja nakon zadnje stranice.
Velika preporuka!!
“Razmišljala sam je li moguće da život bude ovakav, ovakav kao sada. Vjerovala sam da jest. Trebalo je samo pripremati ukusna jela, čitati, provoditi vrijeme u vrtu, nekih večeri voditi ljubav. Navečer smo sjedili i čitali, održavali vatru u peći, tiho razgovarali o snijegu, o visibabama, o proljeću.”
Bookworm Maja 