Naklada: Perga Media/2024.
Prevoditelj: Irena Škarica
Broj stranica: 335
Ne znam što sam zapravo očekivala u ovoj knjizi. No ono što sam pročitala ganulo me kao ženu, majku i kao osobu koja sebe mora staviti ispred drugih.
Maggie secira svoj brak od trenutka kada je pronašla dokaze suprugove nevjere- razglednicu i dvije izrezane stranice iz rukovnika. Vraća se u prošlost i preispituje sve ono što je moglo nagovijestiti put kojim ide njihov brak. Svjesna je težine napisanih riječi i činjenice da će ih on iskoristiti protiv nje same.
Maggie je pjesnikinja i majka. Žena koja je napisala pjesmu Čvrsti temelji u trenutku kada je bila potrebna svijetu. I svijet joj je na tome ostao zahvalan na način što ju je proslavio. Maggie opisuje koliko je sebe davala u majčinstvu, vođenju kućanstva, a zatim i kao nagrađivana autorica koja je morala odrađivati poslove izvan grada što se njezinom suprugu nije svidjelo. Polako shvaća da je postala rob u vlastitoj kući dok je suprug bio taj koji je donosio većinu prihoda u kuću i samim time ju omalovažio kao osobu s karijerom, ali i nositeljicu kućanstva.
“U brojnim pričama o dugim prekomorskim putovanjima uvijek ima slijepih putnika. Uvijek ima oluja – mora što nagriza kobilicu očajnički tražeći pukotinu kroz koju će prodrijeti. Uvijek ima brodoloma. Ali katkad je priča manje dramatična, ali napeta. Nešto se tamno pomalja u vodi pod čamcem – nešto što ne želiš vidjeti, ali moraš.”
Maggie duboko tuguje, traži odgovore na pitanja na koja zna da je nemoguće odgovoriti. Traži razlog završetka njihove dvadesetogodišnje veze. Traži smisao i utjehu za djecu, ali i nju samu. Shvaća da je jedina osoba kojoj mora oprostiti upravo ona- Maggie. Pronalazi samu sebe unutar uloga u koje je uplovila ni ne znajući u što se upušta.
“Mi znamo koji je put ispravan, no poznavati put i ne skretati s njega dvije su različite stvari. Sve što naučimo naučimo od nekoga tko je nesavršen.”
Ova knjiga je dojmljiva i snažna. Sama Maggiena snaga i bit je ono što nosi čitavu ovu knjigu. Njezina sposobnost da živi, tuguje, a zatim i zacjeljuje, je vrijedna svakog trenutka provedenog u čitanju. Ovo je knjiga koja u detalje opisuje kako se osjeća povrijeđena, prevarena i iskorištena žena. Inače rijetko nailazim na knjige koje bi baš opisale sam čin rastave i onome što je prethodio, no niti jednom nisam još čitala knjigu u kojoj autorica ogoljuje samu sebe kako bi pokazala da je nešto više od prezrene žene.
“Kako ja to zamišljam: taj život bio je čamac. Gotovo sam mogla čuti vodu kako mu zapljuskuje bokove. Osjećala sam kako se dno poda mnom giba kao da ga valovi podižu i spuštaju. To je bila iluzija stajala sam na kopnu.”
Sam stil je poput dnevnika. Esejistički. Povremeno silno prisan, a na trenutke distanciran. Sviđa mi se dodatak autoričine poezije, a sam cover i naslov su ono što privlači već na prvi pogled.
„Ti možeš učiniti ovaj svijet prekrasnim“ Maggie Smith nježna je, dirljiva i iskrena knjiga koja nas podsjeća da i u najtežim trenucima možemo pronaći ljepotu i novu snagu. Kroz kratke eseje i misli, autorica nas vodi putem iscjeljenja, samopouzdanja i osobnog rasta – s puno topline, ranjivosti i mudrosti. Ovo je knjiga koja grli, tješi i potiče na razmišljanje. Preporučujem je svima koji se nalaze na prekretnici, ali i onima koji jednostavno vole kada ih riječi dotaknu duboko i nježno.
“Svoju tugu dodajem na popis stvari s kojih pijesak nikad nećemo ukloniti. Kao i sve što poneseš na plažu, tako će i ona zauvijek ostati ljepljiva.”
Bookworm Maja 