Naklada: Mozaik knjiga/2025.
Prevoditelj: Vesna Valenčić
Broj stranica: 311
June je osrednja spisateljica sa vrlo popularnom prijateljicom- nagrađivanom autoricom Athenom. Njihovo prijateljstvo je površno jer niti jedna od njih dvije nije previše društvena i ne otvaraju se lako drugima. Kada jednom prilikom dogovore još jedan površan izlazak na kojem se Athena hvali svojim uspješnim knjigama i ne doživljava Juneine jadikovke zbog agenta i urednika, njih dvije poprilično pijane završe u Atheninom otmjenom stanu. Athena pokazuje svoj novi rukopis koji još nitko nije vidio, a June zavidno i pijano razmišlja o svojoj spisateljskoj nekompetenciji. Uz puno alkohola odluče peći palačinke i natjecati se u brzom jedenju istih. Pritom se Athena uguši sa palačinkama bez obzira na Juneine pokušaje da ju spasi.
Idućeg dana je smrt autorice bestselera glavna vijest, a June prestravljeno pokušava nastaviti dalje. No ima tajnu- iz stana je uzela Athenin završeni rukopis i još pokoju otipkanu ideju za roman. Oduševi se romanom i odluči ga preoblikovati u nešto što bi ona napisala. Želi ga poboljšati, urediti, istražiti sve o kineskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu. Želi napisati savršen roman. I to joj uspije. Knjiga Posljednja fronta je idejno Athenina, no u potpunosti komercijalizirana, lako razumljiva- u Juneinom stilu. I da, June se preimenuje u Juniper Song kako bi se približila azijskoj publici.
“Zar ne želimo svi prijateljicu koja nikada neće dovesti u pitanje našu superiornost jer već zna da bi to bilo uzaludno? Nije li nam svima potreban netko prema kome se možemo odnositi kao prema vreći za boksanje?”
Knjiga pistiže golemi uspjeh, June dobiva velik predujam i život joj krene u sasvim drugom, boljem smjeru. No ne zadugo jer uskoro nailazi na loše kritike- ona je bijela cura koja piše o kineskoj kulturi i izrabljivanju Kineza. A uskoro se pojavljuju i prve optužbe da je ukrala Athenin roman. June se nalazi u nezavidnoj situaciji iz koje se iskobelja, a uskoro slijede i druge optužbe.
Hoće li biti dovoljno snažna da se odupre Atheninom duhu?
“Život je tako kratak. Zašto podižemo sve te zidove?”
Žuta je knjiga koja je poharala sve Goodreadsove ljestvice, booktoke, bookstagrame i sve ostalo što čini neku knjigu popularnom. Inače sam skeptična prema takvim knjigama, ali ova me oduševila. Žuta je roman koji spaja više žanrova u jedan- od satire, horora, psihološkog trilera, do ode samosvjesnosti i toga da se osoba uspije uzdignuti iznad svih loših situacija u kojima se nalazi.
Konceptualno izvrsna. Baš pravi fenomen.
“Čitanje nam dopušta da živimo u tuđim cipelama. Književnost gradi mostove, naš svijet čini većim, ne manjim. A što se tiče pitanja profita, stvarno, zar bi svaki pisac koji piše o mračnim stvarima trebao osjećati krivnju zbog toga?”
Žuta je roman koji ostaje u mislima dugo nakon što okreneš posljednju stranicu. Autorica beskompromisno raskrinkava svijet književnosti, pitanja identiteta, privilegije i autentičnosti – i to čini britko, pametno i uz nemilosrdnu iskrenost. Ovo nije lagana knjiga, ali je nužno neugodna. Athena i June jesu možda fikcionalni likovi, no ono što predstavljaju vrlo je stvarno – naročito ako si osoba koja je imala osjećaj da se mora dokazivati dvostruko više da bi bila prepoznata upola manje.
“Nije li to upravo ono što duhovi rade? Zavijaju, stenju, naprave spektakl od sebe?”
Ako tražiš roman koji će te uzdrmati, potaknuti na razmišljanje i izazvati te da preispitaš kako pristupaš književnosti, kulturi i tuđim pričama – Žuta je pravi izbor. Možda te neće zabaviti u klasičnom smislu, ali će ti dati itekako puno materijala za razmišljanje. I baš zato, meni osobno, ovo je jedno od najsnažnijih čitateljskih iskustava ove godine.
“Pisanje je ono najbliže pravoj čaroliji što imamo. Pisanje je stvaranje nečega ni od čega, to je otvaranje vrata u druge svjetove. Pisanje ti daje moć oblikovanja vlastita svijeta kad onaj stvarni previše boli.”
Bookworm Maja 