Elizabeth Strout- Sve mi ispričaj

Naklada: Profil/2025.
Prevoditelj: Patricija Horvat
Broj stranica: 287

Sjećate li se Olive Kitteridge, Williama i Lucy Barton? E pa i u ovoj knjizi Elizabeth Strout oni su likovi. No kako to obično biva kod ove autorice, u svakoj knjizi novi lik je glavni, a sporedni likovi su oni iz prijašnjih knjiga. Ovaj puta je glavni lik Bob Burgess, prijatelj Lucy Barton, mjesni odvjetnik oženjen sa pastoricom.

Odmah na početku Bob upoznaje Lucy sa Olive, pa se njih dvije, u čitavoj njihovoj različitosti, povežu zbog priča koje si međusobno pripovijedaju. Olive je skeptična i cinična, no Lucy u svoj svojoj dobrohotnosti to ni ne primjećuje.
Bob je dobar čovjek koji je u prošlosti proživio bezbrojne tuge i brige. Voli svojeg brata Jima, te silno pokušava održati vezu sa njime i sestrom Susan.

“Svi smo mi tako sami.”

Kada dozna da Jimova supruga umire od raka, Boba to silno potrese. Čak i više no samog Jima. Bob zna da se u svojim sastancima sa Lucy može ispovijediti o svemu, pa joj tako priča i o silnom žaljenju zbog smrti šogorice, o slučaju sina optuženog za smrt majke kojeg je preuzeo, o braku koji nije bajan, o svojim osjećajima i mislima.
Lucy i Bob su prijatelji kakve rijetko tko nalazi, no Olive uviđa da je ono među njima više od običnog prijateljstva. To je ljubav.

“Nitko me ne može mrziti više nego što ja mrzim sebe.”

Elizabeth ima izvrstan osjećaj za stvaranje radnje, te opisivanje događaja koji su naizgled banalni, no nekome su sve na svijetu. Pokazuje da svatko vodi neku svoju bitku, svatko ima čežnje i želje. Sviđa mi se to što svi ti “mali” životi Elizabeth nisu mali. Oni su joj sve što obrađuje u svojim knjigama. Sviđa mi se što mari.

“Možda se ne govori dovoljno o toj temi, o starijim ljudima i tome koliko im je dragocjen dodir drugog ljudskog bića. Gospođa Hasselbeck, na primjer – kako je živjela bez ljudskog dodira? Charlene Bibber? Nekako su postojale i bez toga, kao i mnogi drugi ljudi. No valja se zapitati o danku koji taj nedostatak dodira i zagrljaja uzima. Mnogima je tako.”

Elizabeth se bavi nježnom psihologijom likova i emotivnim nijansama koje svatko od nas nosi u sebi.
Ovo je topla, tiha i iskrena priča o životu, odnosima i onome što ostaje neizrečeno. Elizabeth Strout nas još jednom podsjeća koliko su ljudske priče važne – čak i one koje jedva uspijemo izgovoriti. Knjiga je poput razgovora koji dugo ostaje u srcu.