Tuomas Kyrö- Savez

Naklada: Ljevak/2025.
Prevoditelj: Boris Vidović
Broj stranica: 359

U surovom krajoliku Finske, u obitelji koja ne trpi ljudske pogreške, Lyydia preživljava. Upoznaje Urha, tihog, snažnog i neobičnog muškarca, s kojim planira život, a tada se dogodi rat i on odlazi na bojišnicu. Trudna je i prisiljena odseliti se kod njegove teško bolesne majke i brinuti se za nju. Uskoro se vraća Urhova sestra Anna, žena koja je nastupala na Olimpijskim igrama i sjedila za istim stolom sa Adolfom Hitlerom. Anna postaje opsjednuta njime, njegovim ponašanjem i razmišljanjem, ne shvaća veličinu njegove moći, ni težinu njegovih govora.

Kada Lyydia rodi, teško se nosi sa malim djetetom, pa Anna uskače i brine za nju i dijete. Majku su već odavno poslale u ubožnicu.
Urho saznaje da je postao otac, te se nakon ranjavanja sav sretan vraća kući kako bi vidio svojeg sina. No dječak je već posljednji put izdahnuo, a njegova gospođa je postala stranac.

“Sve dobro što je čovjek u stanju učiniti, postoji samo u riječima. A u djelima se krije čisto zlo, čak i kad želimo dobro.”

Anna nastavlja pisati “pisma” Hitleru, njegovu sliku nosi svugdje, a u školi gdje predaje, propovijeda o njemu bez obzira na neslaganje roditelja sa njezinim pristupom.
Anna dobiva na ispomoć ratnog zarobljenika iz logora, muškarca tako mršavog da jedva hoda, njezino je da ga hrani starim kruhom i tjera na rad. No ona i Lyydia žele ojačati Penttija, žele da bude njima ravan. On pomaže, vjeruje im, Lyydia rađa još jednu djevojčicu, a Anna se zaljubljuje u Penttija. I tada rat završava, a time i njihovi dotadašnji životi.

“Jesam li ja od onih ljudi koji oko sebe treba ili sve ili nikoga?“

Savez je jedna snažna priča o teškim životima, mentalnom zdravlju u vremenima kada to nije bilo “pristojno”, o gubitku i boli, o potrazi za smislom u životu, prijateljstvu, izdaji i ljubavi u različitim oblicima.
Ovo je knjiga koja je toliko stilski lijepo pisana da naprosto uživate u čitanju, bez obzira na tešku tematiku i tugu koja prožima stranice iste. Knjiga je to o moći pojedinca nad skupinom, o majčinoj ljubavi i očevok čežnji.

“Budi mali, budi nevidljiv pa ćeš moći živjeti malim i nevidljivim životom? Može li ovdje itko postati velik i vid-ljiv, hoćemo li takvome pružiti priliku? Plašimo li se previše?“

Savez me podsjetio koliko su ljudski odnosi krhki, a opet tvrdoglavo izdržljivi. Čitajući Kyröa, smijala sam se, ali i osjetila neku tihu tugu – baš kao u stvarnom životu. Ova knjiga me zagrlila svojom iskrenošću i natjerala da se pitam: što mi je zaista važno u odnosima s ljudima? Topla, mudra i pomalo šašava priča koju ću još dugo nositi sa sobom.
Savez nije samo roman, nego i ogledalo – pokazuje nam sve naše male slabosti, ali i snagu koju nalazimo jedni u drugima. Završila sam ga s osmijehom i laganom knedlom u grlu.