Naklada: Sonatina/2025.
Prevoditelj: Nebojša Buđanovac
Broj stranica : 539
Robert Hunter i njegov partner Garcia dobivaju poziv na jedno posve stravično i krvavo mjesto zločina. Groteskno izloženo izmrcvareno tijelo mlade žene koju je pronašla sestra. Brutalnost kojom je izveden taj zločin nadilazi zdrav razum. Kada kod obdukcije pronađu poruku sa stihovima u žrtvinom tijelu, detektivi nisu ništa bliže shvaćanju slučaja.
Hunter je vrhunski detektiv i psiholog koji ljudsko ponašanje gleda sa distancom i promišljenošću. On istražuje svaki izraz lica, tik i najsitniju neobičnost u ljudskom ponašanju. Zbog iznimnog znanja lako rješava i najteže slučajeve. No ovaj slučaj je nadnaravni. Tek koji dan nakon samog ubojstva, sestra ubijene žene dobiva u poruci snimku brutalnog ubojstva i to ju slama. Slama i istražitelje jer shvaćaju da je ovaj ubojica drugačiji i okrutniji od svih s kojima su se do tada susreli.
“Dobro je poznata činjenica da serijski ubojice s vremenom sve više razrađuju svoje metode, eskalirajući kako postaju sve sigurniji u sebe. Prvi zločini, bili oni umorstva ili ne, obično su pomalo neuredni… uglavnom impulzivni i loše isplanirani. Vrlo, vrlo rijetko bi neki ubojica prešao izravno iz faze “bez umorstva” do nečeg sofisticiranog i dobro isplaniranog poput onoga što su vidjeli u onoj kući. Kad bi se to dogodilo, obično je bio pokazatelj teške poremećenosti kod počinitelja.”
Nekoliko dana nakon prvog ubojstva slijedi i drugo. Žrtve ne mogu biti različitije, nemaju uopće dodirnih točaka. Ovo ubojstvo je posve drugačije, ali okrutno i grozno jer je žrtva gotovo neprepoznatljiva zbog silnih ozljeda. Zajednička je brutalnost i stihovi koji se nadovezuju na stihove pronađene na prethodnom mjestu zločina. Istražitelji tapkaju u mraku i čekaju nove žrtve. Pretražuju sve što im se čini logično, ali i nelogično. Jer u ovom slučaju logike nema. Osim ako…. BUM! Još jedno ubojstvo.
“Kako bi itko mogao biti tako čudovišan… tako zao?”
Obožavam Chrisa Cartera. Robert Hunter mi je među dražim likovima i silno sam se razveselila kada sam dobila ovu knjigu. Carter vrhunski osmišljava radnju, ali zbog svojeg ogromnog znanja bivšeg kriminalističkog psihologa, sposoban je stvoriti realan prikaz brutalnosti zločina i uma samog ubojice.
Veze između likova su kompleksne, ali krajem knjige se raspliću i postaju jasnije, čak i logične. Sam um nekog psihopata teško je objasniti, no on to uspijeva. Uspijeva ubojicu učiniti ljudskim iako to on možda ne zaslužuje.
“Žalovanje je bilo vrlo individualan osjećaj za koji se nije znalo kad će završiti i svatko se s njim nosio na drugi način. Ono što je pomagalo jednoj osobi, neće nužno pomoći
nekoj drugoj. Jedini zajednički čimbenik uvijek je bilo vrijeme, a to je bilo nešto što je samo Janet mogla dati sama sebi.”
Znači Wow! Chris Carter je još jednom dokazao zašto je kralj mračnih trilera. Genesis je knjiga koja vas uvuče već od prve stranice i ne pušta do samog kraja. Ubojiti tempo, napetost koja raste iz poglavlja u poglavlje i onaj prepoznatljivi Carterov „mind game“ s čitateljem – sve je tu.
“U današnje vrijeme, sve više i više ljudi traži odobravanje od potpunih neznanaca, i uspoređuje sebe i svoj život s osobama koje nisu nikada upoznali i vjerojatno nikada i neće. Kad smatraju da im nisu ravni, a nikada nisu jer u osnovi uspoređuju sebe s obmanom, onda ima se raspoloženje strmoglavi… katkad i ovako nisko.”
Kraj? Potpuno šokantan, toliko nepredvidiv da sam doslovno ostala bez daha. Svaka nit se poveže, svaki trag ima smisla, a opet vas iznenadi kad mislite da ste sve shvatili.
Ako volite trilere koji dižu adrenalin i ostavljaju vas budnima do kasno u noć – Genesis je prava poslastica. Carter je još jednom podigao ljestvicu i ja sam apsolutno oduševljena!
“Kad umrete, prestajete postojati. Prestajete sa životom, kao i sve vaše emocije… svi vaši osjećaji. Više ne osjećate bol… ni ljubav, ni bijes, ni žaljenje, ni krivnju, ni sram… Nema više patnje kad ste mrtvi. Pate oni koji ostanu.”
Bookworm Maja 