Naklada: Fokus komunikacije/2024.
Prevoditelj: Maks Bruno Hercigonja
Broj stranica: 403
Feyra živi otužnim životom u glađu okovanim Zemljama smrtnika. Jedina u obitelji se upušta u lov i jednom prilikom ubija vuka čije krzno joj donese novčiće. Ni slutila nije da je ubila jednog od vilenjaka. Po nju stiže strašno stvorenje koje kao odmazdu traži da ide s njime u Proljetni dvor u Prythianu. Sluteći da protiv takvog čudovišta nema puno šanse, Feyra pristaje ići s njime uz molbu da se pobrine za njezinu obitelj.
Proljetni dvor je sve ono u čemu ona nije uživala- obilje, bogatstvo i ljepota. A iza čudovišta koje ju je dovuklo na Dvor skriva se predivan Visoki vilenjak Tamlin. Ona uviđa da vilenjaci Proljetnog dvora žive sa maskama na licu zbog prokletstva koje ih je desetkovalo. Neka strašna bolest prijeti Prythianu, ali i svima ostalima.
“Treba nam nada jednako koliko nam trebaju kruh i meso. Trebamo nadu, inače nećemo moći izdržati. Nek’ zadrži tu nadu, Feyre. Nek’ zamišlja bolji život. Bolji svijet.”
Feyra se polako privikava na lagodan život na Dvoru, no uviđa da je tu prisutno puno više magije no što se njoj čini. Osjeća napetost i opasnost, a njezin um se poigrava njome. Kada počinje viđati obogaljene i ubijene vilenjake, shvati da je Zemlja vilenjaka opasnija no što se čini.
Među njom i Tamlinom raste nešto više i snažnije- prava povezanost, možda i ljubav. On joj izjavljuje ljubav, no ona se boji jer opasnost je tu, pred njima.
“Nakon toliko stoljeća bez magije bili bismo bespomoćni protiv nje… I protiv svega što može učiniti ljudima.”
Nisam čitala prvi serijal Prijestolje od stakla ove autorice, ali sa znatiželjom sam se upustila u čitanje ove knjige. Ne volim fantasy serijale koji su jako komplicirani, te previše opisuju razliku između stvarnog svijeta i onog u knjizi. Ova knjiga nije takva. Dozira točno koliko treba, te golica maštu čitatelju da si sam stvori sliku krajolika, pojedinaca i magije. Vrlo vješto napisano i lako čitljivo. Knjigu sam slistila u dva poslijepodneva i baš mi je bila zanimljiva. Veselim se čitati nastavak.
“Lovkinja. Bila je nešto više od besmrtne, okrutne lovkinje, skupljala je trofeje koji je podsjećaju na njezina ubojstva i osvajanja, a sve kako bi se nad njima mogla stoljećima naslađivati.”
Što se same radnje tiče, sviđa mi se što ima više zapleta koji su odlično raspleteni i čitava priča je sjajno zaokružena. Naravno, imam neka pitanja za koja vjerujem da ću odgovore dobiti u idućem nastavku.
“Svaki put, svaku noć, samo za taj jedan pogled, nisam skrivala ljubav i bol koji su mi navirali u očima kad su srele njegove.”
Dvor trnja i ruža je bajkovita, mračna i uzbudljiva priča koja pokazuje koliko daleko možemo ići zbog ljubavi i hrabrosti. Autorica je stvorila svijet u kojem se lako izgubiti, a još teže ga napustiti. Junakinja koja se ne predaje ni pred najvećim opasnostima je baš ono što mi je trebalo.
Bookworm Maja 