lijepa književnost

Jojo Moyes- Svi mi živimo ovdje

Naklada: Profil/2025.
Prevoditelj: Mihaela Velina
Broj stranica: 366

Lilin život je u raspadnom stanju. Ona je autorica bestselera Reizgradnja u kojoj piše savjete za održavanje braka. Ironija je u tome da ju je suprug Dan napustio zbog mlađe žene, koja je sad trudna, tek koji tjedan nakon objavljivanja knjige. Lila se nosi sa pogledima ispod obrva majki ispred škole njezine djevojčice. Lila ostaje u svojoj staroj kući koja treba mnoštvo popravaka, a društvo joj čine kćeri osmogodišnja Violet, šesnaestogodišnja Celie, njezin strogi i, zdravom prehranom opsjednuti, oćuh Bill, pas koji samo zna lajati, a uskoro im se pridruži i Lilin zastranjeli otac Gene- holivudska zvijezda u padu.

Zvuči kaotično. I jest kaotično. Usred svega toga Lila dobiva zahtjev izdavačke kuće da napiše nastavak Reizgradnje o njezinom životu nakon rastave, ali sa sočnim detaljima jedne srednjevječne razvedenice. No Lili je to očito fikcija jer kod nje nema nikakvog uzbuđenja.
Kada se sprijatelji sa vrtlarom Jensenom, dobiva i priliku isprobati nešto od toga o čemu treba pisati. Njihova zajednička noć, zapisana na papiru, postaje odličan uvod u buduću knjigu za koju joj izdavač nudi šesteroznamenkasti iznos.

“Nastavi. Nijedan osjećaj nije konačan.”

Sva ta užurbanost, kaos, svađe u kući među njezinim očevima, zamjeranje bivšem suprugu jer mu je nova cura trudna, njezina krhka psiha počinje pucati i lako se zakači za predivnog Gabriela koji ju većinu vremena ghosta, ali daje joj dovoljno mrvica pozornosti da ona ne odustaje.

“Pogledaj ljude oko sebe koji su sretni sami sa sobom i svojim životom – oni su jednostavno zauzeti življenjem, ugodno provedenim trenucima. Ne troše vrijeme na to da budu zli prema drugim ljudima. Energiju ulažu u druge stvari. Ne pada im na pamet nanositi bol nekom drugom ili navoditi nekoga da se malim i manje vrijednim. Zapravo, vjerojatnije je da će podržavati druge ljude i gurati ih naprijed.”

Predivna, kaotična, radosna, tužna, obiteljski topla i šarolika knjiga o ženi u četrdesetim godinama koja započinje ispočetka nakon ružnog prekida braka koji duže vrijeme nije funkcionirao. Knjiga koja mi je u par navrata izmamila suze na oči, a ja inače nisam osoba koja plače. Tako lijepo i toplo, obavije čovjeka iznutra svojim plaštom ljubavi i realnosti.

“Sa svom svojom ludom poviješću i kaosom, slomljenim srcima, glupim šalama, blesavim postignućima i očiglednim nedostatkom Noguchi stolića za kavu, možda ovo zaista jest moja obitelj.”

Ovo je jedna od ljepših knjiga pročitanih ove godine. Njezina naslovnica je tek mali uvod u vrt lijepe proze. Autorica je i ovoga puta pokazala zašto je toliko voljena – njezini likovi dišu punim plućima, a svaka stranica nosi toplinu, ali i suptilnu bol svakodnevice. Svi mi živimo ovdje nije samo priča o životu u jednoj kaotičnoj šarmantnoj kući, nego i ogledalo naših vlastitih kompromisa, ljubavi i odluka koje nas oblikuju.

“Ovo je njezina prilika da vrati nadzor nad svojom pričom, da progovori u ime svih žena koje su ostavljene, koje pokušavaju održati preostalu obitelj iznad površine vode usred bujice katastrofalnih odluka i izbora koji sasvim sigurno nisu bili njihovi.”

Dok zatvarate posljednje stranice, ostaje onaj poznati Moyes osjećaj – kao da ste proveli vrijeme s dragim prijateljima, koje je teško napustiti. Ovo je roman koji će vam pokazati da ponekad baš ondje gdje najmanje očekujemo – u miru i tišini – pronalazimo najviše sebe.

Komentiraj