Petra Prtajin- Samo jedna od

Naklada: Ljevak/2025.
Broj stranica: 191

Pia je maturantica koja se svakodnevno susreće sa podrugljivim pogledima i izjavama svojih školskih kolega. I kada se pokušava uklopiti u njihovo društvo, oni ju odbacuju. Pia je sramežljiva, pristojna, usamljena i tužna djevojka kojoj bijeg nudi samo svakodnevno sviranje flaute u podrumu.
Kada dobije poziv jednog razrednog kolege da dođe na party, ni ne sluti da je to zapravo zamka da ju ismiju.

Nakon još kojeg pokušaja da se uklopi bilo gdje, pronalazi društvo imućnog Danijela i njegovih prijatelja koji su svi junkie-i. Ta dosadna i neugledna Pia postaje cura tom lijepom i zanimljivom rukometašu Danijelu.
Kada dozna da je razred napravio fake profil na Instagramu na kojem ju ismijavaju, Pia konačno puca i njezine najružnije emocije izlaze na površinu. Napokon uzvrati nasilnicima.

“Pitam se, imaju li mrtvačnicu za dušu?”

Kako vrijeme prolazi, tako ona postaje sve udaljenija od Pie sa početka priče. Njezina majka postaje sve zabrinutija jer, iako je ranije svim snagama željela da njezina kći izlazi, boji se da je u lošem društvu i da će loše proći.
Piu prestaje biti briga za sve, postaje potpuno pasivna, mijenja izgled i osobnost, no depresija u njoj širi se poput crne rupe. Novo društvo pred nju stavlja izazove na koje nije spremna, a razred ne odustaje. Pia gubi čak i ono malo svjetla u svojem životu- gubi želju za sviranjem flaute.

“Ljubav? Nipošto. Podsjeća na utjehu. No što je utjeha bez ljubavi ako ne puka čežnja za validacijom.”

Ovo je knjiga koju bi svaka mlada osoba trebala pročitati. Surovo progovara o problemima s kojima se tinejdžeri susreću i zbog kojih na kraju dospijevaju u loše društvo. Vršnjačko nasilje može izazvati depresivne, anksiozne, pa čak i suicidalne misli kod mladih koji su ili labilni ili socijalno neprilagođeni.
Vjerujem da se svatko od nas u nekom trenu u životu susreo sa zlostavljanjem, te se nakon toga teško oporavio ili su mu ostale trajne posljedice.
Činjenica je da mi, kao roditelji, ne možemo uvijek zaštititi svoju djecu u svemu i da će u svojem životu susresti bezbroj ljudi koji neće imati dobre namjere. Smatram da je potrebno da pokažemo da smo tu za njih i saslušamo ih. Iza svakog gnjevnog i tihog djeteta skriva se nešto puno dublje.

“Previše razmišljam o smrti. Prihvaćam je odviše teško. Nije lutrija kao bolest. Stvarna je kao koža koja će jednom s mene spasti.”

Sam koncept knjige je izvrstan, likovi vrlo realni za današnje doba, dijalozi upravo kakve i očekujete od srednjoškolaca, a njihovi problemi, koliko nama zvučali bezazleno, nisu nimalo obični.
Začudila sam se kada sam vidjela da autorica ima tek 22 godine jer je roman izvrsno djelo kojim je progovorila o bitnim problemima današnjeg društva. Knjiga je napisana vrlo sofisticirano, elokventno, razumljivo i inteligentno. Definitivno preporučam.

“Tuga nije izbor. Poput zraka i vode, potrebna ti je. Uvijek će biti s tobom. Tek kada je prigrliš, bit ćeš sretna. S njom tada živiš, olako je shvaćaš, a sreću više cijeniš. Odrastanje nije promjena izgleda ili pronalaže-nje posla. Odrastanje je spoznaja. Ako još nisi pronašla svoj smisao, to znači da tvojoj priči nije došao kraj.”