J. D. Kirk- Leglo kosti

Naklada: Mozaik knjiga/2025.
Prevoditelj: Andrej Bukarica
Broj stranica: 251

Više inspektor Jack Logan već desetak godina dolazi u zatvor ispitivati okrutnog i sadističkog ubojicu Petrieja koji je onomad ubijao dječaka, a kod uhićenja je teško ozlijeđen. Još uvijek nije priznao što je učinio sa posljednjim dječakom i njegovim tijelom. Logan ne odustaje unatoč upozorenjima Petrejevog liječnika. I tada dobiva poziv koji će ga natjerati da preispita sebe i svoje vođenje istrage. Dobiva poziv za slučaj otmice dječaka.

Modus operandi je isti kao i kod slučajeva za koje je Petrie optužen i osuđen. Logan dolazi u novu okolinu, u miran i kišovit gradić u Škotskoj, a kojeg potresa taj užasan zločin. Već od samog početka čini se da informacije “cure” iz policije iako ima povjerenje u gotovo sve nove kolege.

“Mislim da smo svi ludi. Neki više, neki manje.”

Logan i njegov tim se utrkuje s vremenom. 48 sati postaje puno poput čitavog mjeseca. U potrazi za dječakom nailazi na puno “mutnih” likova koji se ni ne trude maknuti metu sa sebe. Tada se počinju pojavljivati i tijela mučenih mačaka. Logan počinje preispitivati svoje uvjerenje u Petriejevu krivnju.

“TAMA. Okruživala ga je. Gušila. Prisvajala. Oduvijek je mrzio tamu i osjećaje koje je budila u njemu. Osjećaje koji su bili jasni i intenzivni, ali ih još nije mogao imenovati. „Strah”, da, ali bilo je to nešto više, nešto dublje, čišće.”

Ova knjiga me oduševila. Direktna, dinamična, sa sumornom atmosferom koju naglašava mjesto događaja- kišovita Škotska obavijena maglom.
Sam zločin je vrlo konfuzan, nejasan, ali se sve iskristalizira na kraju knjige. Vrlo zamršeno i zanimljivo napisano. Likovi su različitih osobnosti, a stereotipno policijsko prosuđivanje likova zapravo čini loše slučaju.

“Tada su navrle suze, a od tihih jecaja lice joj se izobličilo u nešto bolno i ogoljeno. Ako je nešto skrivala, to je vraški dobro činila. Jedno je bilo sigurno: njezina je tuga iskrena.”

Knjiga mi se stvarno sviđa. Lako je čitljiva, napeta, drži čitateljevu pozornost i tjera na razmišljanje.
Nije sve uvijek onakvo kakvo se čini. U većini slučajeva ljudi nisu crno-bijeli i teško ih je okarakterizirati na temelju njihovih postupaka ili izgleda. Često ljudi odrastaju u određenim uvjetima i sa usađenim nekim mislima zbog kojih postaju osobe koje čine loše. Dokaz da odgoj znači puno više nego što to zapravo roditelj sam sebi želi priznati.