Vid Barić- Pisma iz Pekinga

Naklada: Mozaik knjiga/2025.

Broj stranica: 175

Vid je novinar i autor romana prodanog u petstotinjak primjeraka. Njegov život se svodi na besmisleno “štancanje” i prepisivanje članaka sa drugih portala za svoj trenutni portal. Njegov posao novinara nije nimalo izazovan, niti ga ohrabruje. Njegov posao je beživotno prevođenje tuđih tekstova i bombastičnih naslova kako bi portal imao čim veću gledanost. Vid je zapao u melankoliju i ravnodušnost.

Neprestano prekida vezu sa svojom djevojkom Evom, jedva skuca svaki mjesec za stanarinu, radi neperspektivni posao i ne vidi svjetlo na kraju tunela. Sve do kada jednog dana ne primi mail sa početkom korespondencije o ponudi za posao u Kini. Zvuči kao naručeno za njega. Ta kineska kolegica mu se periodički javlja sa informacijama o napretku situacije vezane uz posao, a njemu je to jedina pozitivna točka u životu. Čak i njegov terapeut vjeruje da je zaglavio. A kako i ne bi kada ni sa terapeutom nije iskren.

“Čekamo. I doista, vjetar se uskoro okrene, a morske bore krenu hrliti prema nama. Sitno more nošeno burom zalije nam lica. Njegovo se razvedri.”

Vid preispituje svoj život i shvaća da se boji starenja njegovih roditelja. Na njihove naborane ruke gleda sa strahom što bi se moglo dogoditi kada on ode. Za trenitni posao ga nije briga, zamijenit će ga sa nekim drugim nadobudnim novinarom kojem će portal polako ugasiti volju za poslom. 

“Nostalgija je vražja stvar: lako uvjeri čovjeka da život ima smisla. Mislim da sam zato neprestano zadubljen u prošlost, zaključan i nesposoban zakoračiti unaprijed, kao da mi je mozak postao vlastito koljeno.”

Ova knjiga je tako brutalno iskrena da izaziva nelagodu u čitatelju. Pokazuje stvaran svijet koji se nalazi iza blještavih naslova na portalima, malodušnost koju izaziva u ljudima koji su sa srcem krenuli u nešto takvo. U posljednje vrijeme znam čitati članke na lokalnim portalima za koje se pitam tko to zapravo piše. Članci su nejasni, prepuni gramatičkih grešaka, naslovi besmisleni, a komentari čitatelja bijesni jer se čini da zaglupljuju iste. 

“Čudesan je taj naš jezik, ta činjenica da jedna jedina riječ može i najnevjerojatnije stvari učiniti kristalno jasnima.”

Stvarnost je daleko od ideala i onoga kako mi zamišljamo svoj život. Svatko od nas želi savršen život, posložen i sređen. Svatko od nas želi posao koji će ga poticati na razmišljanje i unapređenje, no češće se događa da je stvarnost potpuna suprotnost, a ljudi su samo potrošna roba u tom beskrupuloznom konzumerističkom svijetu.

Vrlo zanimljiva, pa čak i duhovita knjiga koja progovara o problemima modernog doba.