Tess Gerritsen- Posljednji preživjeli

Naklada: Mozaik knjiga/2020.
Prevoditelj: Dado Čakalo
Broj stranica: 347

Forenzička patologinja Maura Isles se sprema na odmor posjetiti svojeg štićenika Juliana koji je u dobro čuvanoj školi za djecu koja su proživjela mnoge strahote- školu Eversong, a čiji trenutni vlasnik je izvjesni Sansone prema kojem ona gaji simpatije. No prije odlaska obavlja obdukciju nad bračnim parom udomitelja koji su okrutno ubijeni, a upravo dječak koji je bio kod njih sada ide na sigurno u Eversong.

U čemu je stvar? E pa bostonska policija istražuje taj slučaj, a Jane Rizzoli i detektivom Frostom potajno istražuje povezanost sa još dva sumnjivo istovjetna slučaja, svi se dogode u jednom tjednu. Slučaja u kojima su profesionalni ubojice smaknuli čitave obitelji. Osim djece. Iz svake obitelji nekako se izvuklo po jedno dijete i poslano je u udomiteljske obitelji. Dvije godine kasnije te udomiteljske obitelji su okrutno ubijene, a djeca su se ponovno izvukla. Zapravo ih je izvukla neobična žena plave kose koja potom nestaje.

“Svemir je kao pješčana plaža, a zvijezde kao zrnca pijeska koja skrivaju ono što tražiš.“

Već po dolasku u Eversong Maura primjećuje neobičnosti u toj školi. Na stranu i to da školu vodi Klub Mefisto, ali ta izoliranost i sva patnja kroz koju su djeca prošli u životu razdire zidine tog povijesnog mjesta. U toj izolaciji jedino sredstvo kontakta je telefonska linija kojom se Jane i Maura redovito čuju kako bi razmjenile novosti. I tada Maura shvati da unatoč svim šumama i zidinama, čak ni Eversong ne može pružiti zaštitu toj djeci koja su ionako propatila previše u svojim kratkim životima.

“Neke od nas upravo razumna doza straha od vanjskog svijeta održava u životu. Tu sam lekciju naučila prije dvije godine.”

Obožavam Tess. Svaka njezina knjiga me drži prikovanu za kauč i listanje stranica. Volim Jane i Mauru i koliko sam ih već pročitala, smatram ih mojim prijateljicama. Pukom slučajnosti kupila sam Klub Mefisto prije nekoliko dana i sada se upravo on spominje u ovoj knjizi.

“Neće te nitko raznijeti kad si u krivu. Stvari postanu opasne kad si u pravu.”

Knjiga je na trenutke jeziva i strašna- ta neizvjesnost i tuga s kojom se nose djeca je toliko snažna da prodire kroz korice knjige. Strah je toliko velik da zakriva sunčano nebo svojim oblacima, a želja za životom čvršća od zidina Eversonga.
Ovo je odličan krimić o požrtvovnosti i potragom za istinom, o pravim prijateljima i snažnim ljudima koji su spremni na sve kako bi zaštitili svoje najmilije.

“Ljubav nije matematika. Neuredna je i bolna. Ponekad nema raspleta.“