Naklada: Mozaik knjiga/2023.
Prevoditelj: Lidija Toman
Broj stranica: 349
Lord Hugh Prentice je intelektualac i vrsni matematičar, a to mu pomaže u kartama. Njegovo pamćenje je impresivno, a svi znaju da se ne isplati kartati protiv njega jer ne gubi. Sve do jedne pijane noći kada izgubi i izazove prijatelja Daniela na dvoboj. Iako niti jedan od njih ne želi zapravo zapucati, zbog pijanstva se dogodi upravo to- obojica su teško ozlijeđeni. No Daniel postaje žrtva progona nemilosrdnog Hughovog oca. Prolaze godine i Hugh se trudi pronaći prijatelja u prognanstvu. Daniel i njegova obitelj su mu vječno zahvalani, zbog toga i pozivaju Hugha na vjenčanje Danielove sestre, a tek koji tjedan kasnije i njega samoga.
Lady Sarah Pleinsworth je Danielova sestrična koja je bila prisiljena odustati od debitantske sezone u londonskom društvu zbog dvoboja ovih muškaraca. Ona Hughu nikako nije oprostila bez obzira na to što su mu oprostili svi drugi. Smatra ga krivcem za to što i dalje nema prosca, te se boji da će ju u udaji preduhitriti i njezine sestre.
Kada sretne Hugha grubo mu daje do znanja što misli o njemu, te mu tako pokazuje da je pravi stereotip udavače koju nitko ne želi.
“Mudra osoba jednom mi je rekla da naš karakter ne otkrivaju naše pogreške, već ono što činimo da te pogreške ispravimo.”
Ali oboje imaju predrasude zbog kojih ne vide da se zapravo iza grubih fasada skrivaju dobre osobe. Kada krenu vjenčanja oboje dobiju ulogu da budu društvo jedno drugome. Naime, lord je u dvoboju teško ozlijeđen u nogu i nije u mogućnosti plesati s obzirom na to da ovisi o štapu. Isprve Sarah osjeća netrepeljivost prema njemu, a i on nju gleda sa podrugljivošću, no s vremenom shvate da uživaju u društvu onoga drugoga i među njima se rađa prijateljstvo. A možda i nešto drugo.
“Hugh to nikada neće moći. Na stranu jahanje, i plesanje, i odlasci u lov, i sve ono za čim je žalio otkako mu je metak raznio bedro. Ništa od toga sada mu se nije činilo važnim. Nikada neće moći podići ženu u naručju i nositi je. I nikada se Hugh nije osjećao manjim muškarcem nego sada.”
Julia je autorica s čijim knjigama ne možete pogriješiti ukoliko tražite knjigu koja će vam ispuniti dan. Zabavna i vrckava, knjiga je dinamična i zanimljiva, a opisi društva u 19. stoljeću su predstavljeni na vrlo zanimljiv i jednostavan način. Naravno, žene su uvijek nerazumne i bespomoćne, a muškarci su im vlasnici, i iako mi to smeta, svi znamo da je takvo bilo društvo, a nažalost i danas ima ovakvih situacija.
“Bio je to povjetarac. Lišće je odavno otpalo s drveća, ali sićušni vršci na krajevima grana bili su dovoljno lagani da se njišu i šuškaju. Mjesto gdje će udahnuti malko svježeg zraka, to je sve što joj je treba. Svjež zrak i vjetar što joj golica vlasi. Prošle su godine otkako joj je bilo dopušteno da izide iz sobe raspuštene kose, i ona je sada samo htjela izaći i… biti svoja.”
Što se tiče opisa i dijaloga, Julia u tome nema premca. Sve je blistavo, raskošno i lijepo, no često nailazimo na teške životne priče likova koji se ne uspijevaju oporaviti od trauma iz djetinjstva. Iako pomalo naivno i nalik svim drugim knjigama koje ona piše, u svaku uspije unijeti dašak nečeg novog, pa i neki zaplet koji čitavu knjigu diže na neku višu razinu.
Sasvim solidna knjiga za ispuniti si poslijepodne.
Bookworm Maja 