Naklada: Mozaik knjiga/2025.
Prevoditelj: Dijana Štambak
Broj stranica: 363
Ellie je napokon diplomirala na fakultetu kojeg uopće ne voli, ali ju je obitelj prisilila da se bavi obiteljskim poslom- dizajnom namještaja. Oduvijek je njoj i njezinoj najboljoj prijateljici Stelli bila želja proputovanje Europom nakon diplome. Stella je umrla, ali Ellie želi održati obećanje.
U Portugalu se sretne sa još jednim Britancem Ashom. Njih dvoje se povežu kao da se znaju oduvijek. On je samozatajan, ali istovremeno vrlo otvoren prema ljudima prema kojima osjeća naklonost. Zajedno provedu tri savršena dana u Portugalu, a nakon toge se rastaju, obećaju da će se pronaći za tjedan dana i zaborave razmijeniti osnovne podatke.
Šest godina kasnije njihovi životi su se nastavili. Njihov susret nikada se nije ostvario, a slomljena srca su tek počela zacjeljivati. Njihovi životi nikada više nisu bili isti i bezbrižni, njihovi pogledi na život su promijenili smjer. Svaka nježnost i slabost skliznula je s njihovih srca u nepovrat.
“Za mene je tako neuobičajeno slijediti svoje srce, činiti ono što ja želim, a ne ono što od mene očekuju drugi. Mogla bih se naviknuti na ovaj osjećaj.”
Ellie nakon šest godina postaje vrtlarica i oslobodi se okova pritiska obiteljskog posla. Započinje raditi na velebnom imanju u Walesu. Njezin posao iz snova. Do kada ne shvati da je budući vikont i vlasnik imanja njezin izgubljeni Ash. Oboje se slama i povija pod teretom neizgovorenih riječi, slomljenog srca i duha, te besmisla koje im donosi budućnost. Oboje su duboko povrijeđeni zbog života koji im se ispriječio na putu sreće.
Hoće li uspjeti nadvladati svoje strahove i tuđa očekivanja?
“Podigao sam zidove, ali volio sam te tada i volim te sada. Molim te, oprosti mi što te nisam zaštitio od njega. Da sam barem bio jači.”
Tako lijepa knjiga. Tako lako se čita, a tako trajno ostaje u mislima. Tako obična, a zapravo neizmjerno snažna. Priča koja me držala prikovanom za riječi ispisane u njoj, priča koja odjekuje. Predivno nešto. Priča o dvoje ljudi koje je sudbina spojila, a potom život razdvojio, da bi se na kraju ponovno našli, ali kao posve drugačije osobe.
“Što dublje zalazim u šumu, to vegetacija postaje sve gušća. Da nije živahnog ptičjeg pjeva i šuma vode, možda bih imala osjećaj da me šuma steže sa svih strana..”
Knjiga je tako nježna i dirljiva, opisi su vrlo sanjarski i zadivljujući, ljepote ruralne Engleske, opisane riječima autorice, oduzimaju dah i zapravo se možete smjestiti upravo tamo i upravo u to vrijeme.
Sviđaju mi se i silni opisi prirodnih i kulturnih ljepota u Portugalu i Španjolskoj. Sviđa mi se što odrastate zajedno sa glavnim likovima. Sviđaju mi se sporedni likovi, koji su prijatelji kakve treba tražiti, a njihova prijateljstva jednostavna i bezrezervna. Sviđa mi se naslovnica, a naslov vam govori o vječnom pitanju koje muči naše junake.
Preporuka!
Bookworm Maja 