Naklada: Mozaik knjiga/2020.
Prevoditelj: Josip Kovačević
Broj stranica: 381
Harriet je mlada djevojka koja u kućici na doku čita tarot. Ona je Madam Margarida, naslijedila je posao nako što joj je majka poginula u prometnoj nesreći. Nikada nije završila školu, nikada upisala fakultet, nikada nije ostvarila svoje snove jer cijelo vrijeme radi taj stresan posao gdje se susreće sa različitim ljudima, a sve kako bi skucala koju funtu za stanarinu i bijedno preživljavanje. Upravo ta besparica ju je natjerala da uzme pozajmicu lokalnog kamatara, a koji joj sada prijeti.
Jednog dana prima neobično pismo na skupom papiru. U pismu doznaje da joj je umrla baka i da treba doći na sprovod i čitanje oporuke. Polako shvaća da ta žena nije bila njezina baka- njezini djed i baka su umrli prije dvadesetak godina. No u strahu od naplate dugovanja koje je već debelo preplatila, prijetnji fizičkim nasiljem, bez funte, gladna i jadna, odlučuje pokušati “iscijediti” koju funtu iz tog velebnog imanja i ostavštine gospođe Westaway. Odlazi u Trepassen, jezivo i hladno zdanje u kojem upoznaje svoju tobožnju obitelj- ujake Abela, Ezru i Hardinga, te njegovu djecu. A upoznaje i stravičnu gospođu Warren, kućepaziteljicu i osobnu sluškinju preminule bake. A gospođa Warren nije nimalo bezazlena u svojim osamdesetima.
Hal polako shvaća da je njezina prevara predaleko otišla. Pokušava sve kako bi se izvukla iz situacije, a tada počinje nalaziti neke krajnje neobične, strašne i uvjerljive činjenice o svojoj majci Maggie i njezinoj rođakinji, kćeri gospođe Westaway, Maud. Nešto se ne poklapa, postoji još netko tko zna sve činjenice o prošlosti i bijegu dviju djevojaka. Velebno zdanje Trepassena i svrake vidjele su više smrti nego što stanovnici iste žele priznati.
Kada sam počela čitati ovu knjigu mislila sam da mi je strašno naporna i previše se toga ponavlja. No u knjizi ima nešto zbog čega nisam mogla prestati čitati- neka privlačnost i napetost, neka jeza i strava zbog koje sam znatiželjno nastavljala. Morala sam shvatiti kompleksnu radnju iz prošlosti. Knjiga definitivno nije predvidljiva. Ima nekih naznaka o radnji, ali ništa zbog čega bih ju odložila sa strane i zaboravila na nju.
Radnja je usporena, dramatična i ponekad se čini da nedostaju cijele rečenice. No to samo pridonosi atmosferi u knjizi. Likovi su pomalo naporni, Hal je naivna i brzopleta, vrlo nepromišljena i na trenutke odbojna.
Dojam Trepassena je jeziv, a sve te silne svrake koje si predočite stvaraju dojam strave- kao da one čuvaju tajne ovog imanja. Brave na vratima i rešetke na prozorima ne mogu zadržati sve tajne.
Zanimljiva knjiga, sa sporim razvojem radnje i pomalo creepy.
Bookworm Maja 